Mauri – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: simple:Moor
SilvonenBot (razgovor | doprinos)
m robot Mijenja: ar:موروس
Red 26: Red 26:
[[Category: Sahara]]
[[Category: Sahara]]


[[ar:مورو]]
[[ar:موروس]]
[[be:Маўры]]
[[be:Маўры]]
[[bg:Маври]]
[[bg:Маври]]

Verzija na datum 2 maj 2010 u 08:27

Imenom Mauri ili Maures danas se nazivaju islamizirani stanovnici sjeverozapadne Afrike, većinom nomadski stočari. Od njih potiče ime države Mauritanije, čije sjeverne dijelove nastanjuju. Dijele se na niz plemena: Trarza, Brakna, Adrar, Abakak idr.

Antički Mauri

U antičko doba, Mauri je bilo ime jednog od berberskih plemena, koje je nastavalo, približno, područja današnjeg Maroka i Alžira. Prema njima je dobila ime rimska provincija Mauritanija.

U srednjem vijeku, naziv "Mauri" ili Mori primjenjuje se na narod koji je nastao miješanjem antičkih Maura s Kartažanima, Rimljanima, Vandalima i Arapima. U doba arapskih osvajanja, krajem VII. st.n.e, brzo prelaze na islam. Većina tog povijesnog naroda u tijeku slijedećih stoljeća apsorbirani su u arapsku naciju.

Mauri na Pirinejskom poluotoku

Početkom VIII. st. Mauri prelaze na Pirinejski poluotok i ruše državu Vizigota. Osvajaju gotovo cijeli poluotok i zasnivaju visoku kulturu, koja opstaje tijekom slijedećih osam stoljeća. Vidi: Pirinejski poluotok - Povijest.

Kršćani sve islamske doseljenike nazivaju moriski (španjolski: morisco).

Nakon uspjeha kršćanske rekonkviste, koja završava osvajanjem Granade godine 1492, većina moriska protjerana je u sjevernu Afriku. Ostali pod pritiskom prihvaćaju kršćanstvo, ali potajice često zadržavaju svoju vjeru i običaje. Zbog toga su izloženi bijesu puka i progonu španjolske inkvizicije.

Na njih se, kao i na pokrštene Židove, primjenjivao pogrdan naziv Marani (možda prema španjolskom marranos: gadovi, svinje).

Vidi i članak Maurska umjetnost

U pisanju ovoga članka uglavnom je korištena Opća enciklopedija JLZ, sv. 5, Zagreb: 1979.