Enkratiti – razlika između verzija
m (GR) File renamed: File:TatiantheAssyrian.jpg → File:John the Evangelist (Rabbula Gospels).jpg Criterion 3 (obvious error) · Not Tatian: see c::File:RabulaGospelsFolio09vMatthewJohn.jpg and http://sor.cua.edu/Bible/RabbulaMs/ |
not Tatian, but John the Evangelist |
||
Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:John the Evangelist (Rabbula Gospels).jpg|thumb|175px|[[Tacijan Sirijski]], navodni osnivač i vođa enkratita.]] |
|||
'''Enkratiti''' (gr. Ἐγκρατηταί ''Egkratetai'' - "samo-savladani", lat. ''abstinentes'', ''continentes'') su bili ranohrišćanski asketski pokret iz [[2. vijek]]a, nastao oko [[170]]. godine.<ref name="Šagi-Bunić"/> |
'''Enkratiti''' (gr. Ἐγκρατηταί ''Egkratetai'' - "samo-savladani", lat. ''abstinentes'', ''continentes'') su bili ranohrišćanski asketski pokret iz [[2. vijek]]a, nastao oko [[170]]. godine.<ref name="Šagi-Bunić"/> |
||
Verzija na datum 30 mart 2018 u 23:52
Enkratiti (gr. Ἐγκρατηταί Egkratetai - "samo-savladani", lat. abstinentes, continentes) su bili ranohrišćanski asketski pokret iz 2. vijeka, nastao oko 170. godine.[1]
Irinej tvrdi da je Tacijan bio osnivač i vođa enkratita[1], što potvrđuje i Euzebije.[2] Irinej navodi sa su nastali pod uticajem Saturnina i Markiona.[3] Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.[4]
Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od mesa i vina, a naročito od braka. Odbacuju upotrebu vina tako da evharistiju vrše sa vodom.[3] Hipolit tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. Irinej o njima piše:
Propovedaju bezbračnost, odriču da je Bog stvorio svet a takođe su Boga u tajnosti osuđivali što je stvorio muškarca i ženu radi rađanja dece. U svojoj neblagodarnosti Bogu, Tvorcu svega, oni su uvodili uzdržavanja i smatrali su da je nemoguće spasenje prvog čoveka.[3]
Klement Aleksandrijski povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.[5] Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma Julija Kasijana (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: Exegetica i »O uzdržavanju ili o eunuhiji« (Peri enkrateias e peri eunouchias). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki seksualni odnos, a u svoju potvrdu je citirao Egipatsko Evanđelje. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i doketizam, i on ga dovodi u vezu s Marcionom i Valentinom.[1]
Enkratiti su upotrebljavali ranohrišćanski spis Evanđelje po Egipćanima, nastalo u Egiptu između 100. i 150. godine.[6] Spis ima oblik dijaloga između Isusa i Salome, koja je prikazana kao njegova bliska učenica. Isusu se ovde pripisuje zastupanje celibata, što je učenje koje su zastupali enkratiti.[6]
Saloma: "Dokle će smrt vladati?"
Isus: "Dokle god žene budu rađale. A ja sam došao da okončam ženske radnje."
Saloma: "Onda sam dobro učinila što nisam rodila."[7]
U spisu se rabi termin "ženske radnje" (ili "djela ženskosti"), pod kojim je podrazumevana požuda, rađanje i truljenje.[7]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
- ↑ Eusebius, iv. 28, 29
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Eusebije, Istorija crkve (scribd)
- ↑ E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220
- ↑ Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7
- ↑ 6,0 6,1 Gospel of the Egyptians (Egypt, 100-150 CE)
- ↑ 7,0 7,1 The Gospel of the Egyptians
Vidi još
Vanjske veze
- Encratite (Britannica)
- Encratites (Catholic Encyclopedia)