Ktitor – razlika između verzija
m robot kozmetičke promjene |
m glavna kategorija |
||
| Red 4: | Red 4: | ||
Ktitor (obično [[feudalizam|feudalac]]) iz svojih je sredstava zidao crkvu i poklanjao joj sve predmete potrebne za bogosluženje, uzdržavao je manastir i branio ga u slučaju potrebe, postavljao starješinu manastira, upravljao njegovim prihodina i propisivao unutrašnji red. Portreti ktitora i njegove porodice naslikani su u crkvi, a njihova imena unošena su u [[diptih]]e. Oni su imali počasno mjesto za vrijeme [[liturgija|liturgije]] i pravo na grob u crkvi. Prava ktitora prenosila su se na njihove nasljednike. U novom vijeku (XVI-XVII st.), kad se više nisu gradili novi manastiri, naziva se ktitorom i onaj tko manastir uzdržava, popravi ili dariva. Tako se neki [[Rusi|ruski]], [[Vlasi|vlaški]] i [[Moldavci|moldavski]] knezovi zovu "novi ili vtori ktitori". ''([[Izvori#ELZ|ELZ]])'' |
Ktitor (obično [[feudalizam|feudalac]]) iz svojih je sredstava zidao crkvu i poklanjao joj sve predmete potrebne za bogosluženje, uzdržavao je manastir i branio ga u slučaju potrebe, postavljao starješinu manastira, upravljao njegovim prihodina i propisivao unutrašnji red. Portreti ktitora i njegove porodice naslikani su u crkvi, a njihova imena unošena su u [[diptih]]e. Oni su imali počasno mjesto za vrijeme [[liturgija|liturgije]] i pravo na grob u crkvi. Prava ktitora prenosila su se na njihove nasljednike. U novom vijeku (XVI-XVII st.), kad se više nisu gradili novi manastiri, naziva se ktitorom i onaj tko manastir uzdržava, popravi ili dariva. Tako se neki [[Rusi|ruski]], [[Vlasi|vlaški]] i [[Moldavci|moldavski]] knezovi zovu "novi ili vtori ktitori". ''([[Izvori#ELZ|ELZ]])'' |
||
== Eksterni linkovi == |
|||
{{commonscat|Ktitor}} |
{{commonscat|Ktitor}} |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Ktitori| ]] |
||
[[Kategorija:Pravoslavlje]] |
[[Kategorija:Pravoslavlje]] |
||
[[Kategorija:Historija]] |
[[Kategorija:Historija]] |
||
Aktualna verzija na datum 2 novembar 2017 u 18:55
Ktitor (grč. κτήτωρ : osnivač, utemeljitelj, vlasnik, od starogrčkog glagola κτίζω : osnivam), osoba koja je osnovala kakvu zadužbinu; zadužbinar (obično u Bizantu i kod pravoslavnih Slavena ili osnivač odn. osoba koja izdržava manastir ili mu dade velik prilog; donator. Žena ktitorka (ili ktitorica). (HER)
Ktitor (obično feudalac) iz svojih je sredstava zidao crkvu i poklanjao joj sve predmete potrebne za bogosluženje, uzdržavao je manastir i branio ga u slučaju potrebe, postavljao starješinu manastira, upravljao njegovim prihodina i propisivao unutrašnji red. Portreti ktitora i njegove porodice naslikani su u crkvi, a njihova imena unošena su u diptihe. Oni su imali počasno mjesto za vrijeme liturgije i pravo na grob u crkvi. Prava ktitora prenosila su se na njihove nasljednike. U novom vijeku (XVI-XVII st.), kad se više nisu gradili novi manastiri, naziva se ktitorom i onaj tko manastir uzdržava, popravi ili dariva. Tako se neki ruski, vlaški i moldavski knezovi zovu "novi ili vtori ktitori". (ELZ)
