Indoevropski jezici

   Indoevropski većinski jezik

   Indoevropski manjinski jezik sa službenim statusom

Indoevropska jezična porodica je prema broju govornika najveća svjetska jezična porodica kojoj pripada većina jezika Europe i južne i zapadne Azije. Ima oko 450 jezika i dijalekata kojima govori oko 3 milijarde ljudi. Jezici s više od 100 milijuna govornika su (abecednim redom): bengalski, engleski, francuski, hindi, njemački, perzijski, portugalski, ruski i španjolski.

Porijeklo

Svi indoevropski jezici potječu od praindoeuropskog (PIE) kojim se prema najšire prihvaćenoj kurganskoj hipotezi govorilo oko 4500. pr. Kr. u stepama između Crnog mora i Volge, odakle se proširio na zapad u Europu i na jug u područja današnjeg Irana i Indijskog potkontinenta.

Grane

Indoeuropsku jezičnu skupinu možemo podijeliti na 2 temeljne grane:

• Centum-jezici u koje spadaju:
  • Germanski jezici
  • Romanski jezici
  • Ilirski jezici
  • Grčki kao zasebna grana
  • Keltska grana

• Satem-jezici u koje spadaju:

• • Baltičko-slavenska grana
  • Armenski jezik
  • Indo-iranska grana
  • Anatolijsko-hetitske grane
  • Toharske grane

Geografsko područje

Govore se na širokom pojasu od evropskog zapada do ruba Indije i do kineskog Turkmenistana u srcu Azije. Nakon velikih zemljopisnih otkrića dospjeli su i na područje Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda. Različite skupine jezika nastale su raseljavanjem pojedinih plemena Indoeuropljana u različitim smjerovima. Usprkos tome, sličnosti između svih indoeuropskih jezika i danas su jako velike i iznenađujuće.