Hindi

Izvor: Wikipedia
Hindi
हिन्दी
Države govorenja Indija
Regije govorenja Južna Azija
Broj govornika oko 370 milijuna
Rang 3.
Klasifikacija indoeuropski
Službeni status
Služben u Indija
Regulatori Central Hindi Directorate
Jezični kôd
ISO 639-1 hi
ISO 639-2 hin (B)
ISO 639-3 {{{iso3}}}
SIL HND
p  r  u
Information icon.svg

Hindi (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin) indoeuropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i središnjoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indo-arijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.

Pod pojmom hindi podrazumijeva se i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. siječnja 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.

Hindi se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī te da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte osim standardnog jezika.

Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS); 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. stoljeću.

[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. [Hindi]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]


Zvanični jezici Indije Flag of India.svg
asamski | bengalski | bodo | gudžarati | dogri | engleski¹ | kanada | kašmiri | konkani | maithili | malajalam | manipuri | marati | nepalski | orija | pandžabi | sanskrit | santali | sindi | tamilski | telugu | urdu | hindi
¹ nije poreklom indijski jezik