Globularni protein – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dcirovicbot (razgovor | doprinos)
m Dcirovicbot je premjestio stranicu Кategorija:Naseljena mesta bez administrativnog statusa u Oregonu na Globularni protein bez ostavljanja preusmjerenja
Dcirovicbot (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
[[Image:1GZX Haemoglobin.png|thumb|300px|Trodimenziona struktura [[hemoglobin]]a]]
{{CategoryTOC}}
'''Globularni proteini''' (''sferoproteini'') su jedna od tri glavne klase proteina.<ref name="VoetBiochemistry3rd">{{VoetBiochemistry3rd}}</ref> Ovi proteini imaju oblik [[Sfera|sfere]] i uglavnom su rastvorni u vodenim rastvorima. Oni formiraju [[koloid]]ne rastvore. Po toj karakteristici se razlikuju od [[Fibrilarni proteini|fibrilarnih proteina]], koji su praktično nerastvorni. Konformacije proteina i njihova stabilnost uslovljavaju njegovu funkciju.<ref>{{cite journal |url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0959440X08001759 |title = Folding and stability of globular proteins and implications for function |author = Carlo Travaglini-Allocatelli, Ylva Ivarsson, Per Jemth and Stefano Gianni |journal = Current Opinion in Structural Biology |date = 2009 |volume = 19 |pages = 3–7}}</ref>

{{Commonscat|Census-designated places in Oregon}}
Termin [[globin]] se može specifičnije koristiti za označavanje proteina koji imaju [[globinski sklop]].
[[Kategorija:Naseljena mesta bez administrativnog statusa u SAD]]
[[Kategorija:Oregon]]
==Globularne strukture i rastvorljivost==
Sferičnu strukturu indukuje proteinska [[Tercijarna struktura proteina|tercijarna struktura]]. Nepolarne ([[Hidrofobnost|hidrofobne]]) aminokiseline su locirane u unutrašnjosti molekula, dok su [[Hemijska polarnost|polarne]] (hidrofilne) aminokiseline vezane u spoljašnjem sloju, što omogućava [[Međumolekulska sila|dipol-dipol interakcije]] sa [[rastvarač]]em, čime se objašnjava molekulska rastvorljivost.
Način na koji se proteini prirodno savijaju još uvek nije potpuno poznat. Deo problema proteinskog savijanja je da se mnoštvo nekovalentnih, slabih interakcija formira, kao što su [[Vodonična veza|vodonične veze]] i [[Van der Valsova veza|Van der Walsove interakcije]]. Postoje dva moguća mehanizma za savijanje globularnih proteina, difuzioni-kolizioni model i nukleaciono kondenzacioni model. Nedavni nalazi su pokazali da se globularni proteini, poput PTP-BL PDZ2, savijaju koristeći karakteristike oba modela. Iz tih nalaza proizilazi da prelazna stanja proteina mogu da utiču na način savijanja.
==Reference==
{{reflist|2}}
==Spoljašnje veze==
* {{MeshName|Globins}}
{{-}}
{{Proteinske teme-lat}}
[[Kategorija:Proteini]]
[[Kategorija:Struktura proteina]]
[[Kategorija:Molekularna biologija]]
[[Kategorija:Proteomika]]

Verzija na datum 16 mart 2014 u 01:48

Trodimenziona struktura hemoglobina

Globularni proteini (sferoproteini) su jedna od tri glavne klase proteina.[1] Ovi proteini imaju oblik sfere i uglavnom su rastvorni u vodenim rastvorima. Oni formiraju koloidne rastvore. Po toj karakteristici se razlikuju od fibrilarnih proteina, koji su praktično nerastvorni. Konformacije proteina i njihova stabilnost uslovljavaju njegovu funkciju.[2]

Termin globin se može specifičnije koristiti za označavanje proteina koji imaju globinski sklop.

Globularne strukture i rastvorljivost

Sferičnu strukturu indukuje proteinska tercijarna struktura. Nepolarne (hidrofobne) aminokiseline su locirane u unutrašnjosti molekula, dok su polarne (hidrofilne) aminokiseline vezane u spoljašnjem sloju, što omogućava dipol-dipol interakcije sa rastvaračem, čime se objašnjava molekulska rastvorljivost.

Način na koji se proteini prirodno savijaju još uvek nije potpuno poznat. Deo problema proteinskog savijanja je da se mnoštvo nekovalentnih, slabih interakcija formira, kao što su vodonične veze i Van der Walsove interakcije. Postoje dva moguća mehanizma za savijanje globularnih proteina, difuzioni-kolizioni model i nukleaciono kondenzacioni model. Nedavni nalazi su pokazali da se globularni proteini, poput PTP-BL PDZ2, savijaju koristeći karakteristike oba modela. Iz tih nalaza proizilazi da prelazna stanja proteina mogu da utiču na način savijanja.

Reference

  1. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  2. Carlo Travaglini-Allocatelli, Ylva Ivarsson, Per Jemth and Stefano Gianni (2009). „Folding and stability of globular proteins and implications for function”. Current Opinion in Structural Biology 19: 3–7. 

Spoljašnje veze