Boljševici

Boljševici Большеви́к
Boljševik slika Borisa Kustodieva iz 1920. Boljševik slika Borisa Kustodieva iz 1920.
Država	Rusko Carstvo

Boljševici (od ruskog Большеви́к, od riječi больше - većina) je ime za pripadnike lijevog radikalnog krila Ruske socijal-demokratske radničke partije (RSDRP) nakon njenog raspada na dvije frakcije; boljševike i menjševike.

Do raskola u partiji je došlo na drugom kongresu partije 1903. kada je boljševičko krilo za sebe uzelo skraćenicu RSDRP(b), gde je b označavalo boljševike. Ubrzo posle dolaska na vlast u novembru 1917. partija je promenila ime u Rusku socijal-demokratsku radničku partiju (boljševika). Nakon kongresa održanog 1952. Ruska komunistička partija je i formalno izbrisala riječ boljševik iz svoga imena.

Boljševičku partiju Ruske socijal-demokratske radničke partije počeo je izgrađivati Vladimir Iljič Lenjin - 1905. kao masovnu radničku partiju sa unutrašnjom demokratskom hijerarhijskom strukturom na pricipu demokratskog centralizma. Boljševici su sebe smatrali za vođe revolucionarnog proleterijata u Rusiji. Njihova uvjerenja i praksa se često zovu Boljševizam.

Historija raskola

Drugi kongres Ruske socijal-demokratske radničke partije održan je u Briselu (jul) i Londonu u augustu 1903., Lenjin i njegov rival Martov razišli su se po pitanju uloge partijskog članstva. Lenjin je želio da članovi partije budu samo oni koji prihvaćaju program partije, materijalno ga podupiru i daju svoj osobni doprinos u jednoj od partijskih organizacija. Martov je s druge strane bio za uobičajeni osobni doprinos članova pod vodstvom jedne partijske organizacije. Lenjin se zalagao za manje - ali aktivno partijsko članstvo, a ne brojno koje jedino ima partijsku knižicu, i ništa ne radi. Po njegovom mišljenju ta aktivna partijska baza, stvorit će unutar sebe - jezgru profesionalnih revolucionara, od odanih komunista, koji će provoditi većinu svog vremena u organiziranju partije za rad sa masama, i biti u stanju provesti proletersku revoluciju Profesionalno jezgro partije regrutirat će se od aktivnih i iskusnih članova, a simpatizere ne će uzimati u obzir. Partija će biti organizirana na temelju koncepta demokratskog centralizma Martov, inače bliski prijatelj Lenjina, složio se a njim da jezgra partije treba biti sastavljena od profesionalnih revolucionara, ali želio je da članstvo u partiji treba biti otvoreno i za simpatizere, revolucionarne radnike i druge sumišljenike. Njih dvoje usaglašavali su svoje stavove negdje oko marta-maja 1903. ali do kongresa su njihovi stavovi postali nepomirljivi i to je dovelo do partijskog raskola.

Sastanak Boljševičke Partije (Lenjin je desno)

Porijeklo imena

Te dvije frakcije izvorno su se zvale tvrdi (Lenjinovi pristaše) i meki (Martovljeve pristaše), ubrzo je to izmjenjeno u Boljševik i menjševik, na osnovu činjenice da su Lenjinovi pristaše tijesnom većinom pobjedili Martovljeve pristaše po pitanju partijskog članstva. Do pravog izbora na kongresu nije ni došlo, jer se delegati razišli u svađi. U anglosaksonskoj literaturi upotrebljvao se i termin Maksimalist za Boljševike i Minimalist za Menjševike.

"Boljševističke" partije

• Bangladeš Maoistočko- boljševistički reorganizirani pokret Purba Banglar Sarbahara partije
• Indija Boljševistička partija Indije
• Indija/Šri Lanka Boljševističko-lenjinistička partija Indije, Cejlona i Burme
• Indija Revolucionarna Socijalistička Partija (Boljševika)
• Meksiko Boljševistička Komunistička Partija
• Senegal Boljševistički nukleusi
• Šri Lanka Boljševistička Samasamaja Partija

Veze

• Ruska socijal-demokratska radnička partija
• Menjševici
• Demokratski centralizam
• Lenjinizam
• Oktobarska revolucija
• Vladimir Iljič Lenjin

Literatura

• Service, Robert (2000). Lenin: A Biography. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00828-1. 

Vanjske veze

• Alan Woods: A History of the Bolshevik Party by Alan Woods (en)
• Maurice Brinton: The Bolsheviks and Workers Control (en)