Maksim Planud – razlika između verzija
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q218672 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 1: | Red 1: | ||
'''Maksim Planud''' (oko [[1260]]-[[1330]]) bio je [[ |
'''Maksim Planud''' (oko [[1260]]-[[1330]]) bio je [[византијско царство|vizantijski]] [[Književnost|književnik]], [[Gramatika|gramatičar]] i [[Teologija|teolog]], koji je stvarao tokom vladavine careva [[Mihailo VIII Paleolog|Mihajla VIII Paleologa]] i [[Andronik II Paleolog|Andronika II Paleologa]]. Rođen je u [[Nikomedija|Nikomediji]], u [[Mala Azija|maloazijskoj]] [[Bitinija|Bitiniji]], ali je veći deo života proveo u [[Istanbul|Carigradu]], gde se kao [[monah]] posvetio poučavanju i književnosti. Kada se zamonašio promenio je svoje ime "Manojlo" u "Maksim". |
||
Za [[Vizantijska književnost|vizantijsku književnost]] Planud je značajan kao autor jedne [[idila|idile]] u [[Heksametar|heksametru]], kanona sv. Dimitriju i drugih dela, a bavio se i teologijom i [[ |
Za [[Vizantijska književnost|vizantijsku književnost]] Planud je značajan kao autor jedne [[idila|idile]] u [[Heksametar|heksametru]], kanona sv. Dimitriju i drugih dela, a bavio se i teologijom i [[historija|istorijom]], te sačinio jednu dragocenu [[Antologija|antologiju]] [[epigram]]a i čuveni zbornik vizantijskih [[poslovica]]. Takođe je ostavio i nekoliko dragocenih spisa iz gramatike (naročito belešku o poreklu [[Politički stih|političkog stiha]]), [[Sholija|sholije]] i pisma. |
||
Poznavanje [[Latinski jezik|latinskog jezika]] i [[Rimska književnost|rimske književnosti]], skoro izgubljeno u dugovekovnoj i samonametnutoj kulturnoj izolaciji i samopretpostavljenoj superiornosti grčke Vizantije, omogućilo je Planudu da svoju [[Humanizam|humanističku]] orijentaciju učini još stvarnijom nego što je to moglo biti kod drugih njegovih savremenika ili prethodnika. Preveo je veliki broj spisa sa latinskog jezika i približio Vizantiji [[Antički Rim|rimske]] klasike ([[Katon Stariji|Katona]], [[Ovidije|Ovidija]], [[Ciceron]]a, [[Julije Cezar|Cezara]], [[Makrobije|Makrobija]], [[Donat]]a, [[ |
Poznavanje [[Latinski jezik|latinskog jezika]] i [[Rimska književnost|rimske književnosti]], skoro izgubljeno u dugovekovnoj i samonametnutoj kulturnoj izolaciji i samopretpostavljenoj superiornosti grčke Vizantije, omogućilo je Planudu da svoju [[Humanizam|humanističku]] orijentaciju učini još stvarnijom nego što je to moglo biti kod drugih njegovih savremenika ili prethodnika. Preveo je veliki broj spisa sa latinskog jezika i približio Vizantiji [[Antički Rim|rimske]] klasike ([[Marko Porcije Katon Stariji|Katona]], [[Publije Ovidije Nazon|Ovidija]], [[Ciceron]]a, [[Gaj Julije Cezar|Cezara]], [[Makrobije|Makrobija]], [[Donat]]a, [[Augustin|Aurelija Avgustina]]). U njegovoj ličnosti i njegovom književnom delu oseća se već vrlo snažno duh novog doba. |
||
== Eksterni linkovi == |
== Eksterni linkovi == |
Verzija na datum 16 juni 2013 u 21:07
Maksim Planud (oko 1260-1330) bio je vizantijski književnik, gramatičar i teolog, koji je stvarao tokom vladavine careva Mihajla VIII Paleologa i Andronika II Paleologa. Rođen je u Nikomediji, u maloazijskoj Bitiniji, ali je veći deo života proveo u Carigradu, gde se kao monah posvetio poučavanju i književnosti. Kada se zamonašio promenio je svoje ime "Manojlo" u "Maksim".
Za vizantijsku književnost Planud je značajan kao autor jedne idile u heksametru, kanona sv. Dimitriju i drugih dela, a bavio se i teologijom i istorijom, te sačinio jednu dragocenu antologiju epigrama i čuveni zbornik vizantijskih poslovica. Takođe je ostavio i nekoliko dragocenih spisa iz gramatike (naročito belešku o poreklu političkog stiha), sholije i pisma.
Poznavanje latinskog jezika i rimske književnosti, skoro izgubljeno u dugovekovnoj i samonametnutoj kulturnoj izolaciji i samopretpostavljenoj superiornosti grčke Vizantije, omogućilo je Planudu da svoju humanističku orijentaciju učini još stvarnijom nego što je to moglo biti kod drugih njegovih savremenika ili prethodnika. Preveo je veliki broj spisa sa latinskog jezika i približio Vizantiji rimske klasike (Katona, Ovidija, Cicerona, Cezara, Makrobija, Donata, Aurelija Avgustina). U njegovoj ličnosti i njegovom književnom delu oseća se već vrlo snažno duh novog doba.
Eksterni linkovi
- Planudes from Charles Smith's Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology (1867), v. 3, pp. 384–390
- Select Epigrams from the Greek Anthology by J. W. Mackail (Project Gutenberg)
- The Greek Anthology, books 1-6, translated by W. R. Patton, with facing Greek text (Loeb Classical Library, 1916)