Grčka umjetnost – razlika između verzija
m Bot: migracija 9 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1247086 na Wikidati |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:Nike of Samothrake Louvre Ma2369 n3.jpg|thumb|200px|[[Nika sa Samotrake]] je najveličanstvenija [[helenizam|helenistička]] [[skulptura]] iz [[ |
[[Datoteka:Nike of Samothrake Louvre Ma2369 n3.jpg|thumb|200px|[[Nika sa Samotrake]] je najveličanstvenija [[helenizam|helenistička]] [[skulptura]] iz [[antička Grčka|antičke Grčke]].]] |
||
'''Grčka umjetnost''' je [[ |
'''Grčka umjetnost''' je [[umetnost|umjetnička]] produkcija [[Grci|Grka]] i umjetnost na području [[Grčka|Grčke]]. |
||
== Antička umjetnost == |
== Antička umjetnost == |
||
[[Datoteka:Meister von Daphni 002.jpg|thumb|left|''[[Krist Pankrator]]'', [[mozaik]] iz [[ |
[[Datoteka:Meister von Daphni 002.jpg|thumb|left|''[[Krist Pankrator]]'', [[mozaik]] iz [[manastir|samostana]] u [[Dafni|Daphni]], oko 1100.]] |
||
===Egejska Grčka=== |
===Egejska Grčka=== |
||
{{glavni|Egejska umjetnost}} |
{{glavni|Egejska umjetnost}} |
||
Poslije propasti [[ |
Poslije propasti [[bakarno doba|brončanodobnih]] kultura ([[Kikladi|kikladske]] i [[minojska civilizacija|kretsko]]-[[mikenska Grčka|mikenske]] u III. I II. tisućljeću prije Krista) dolaskom [[Dorani|Dorana]] na središnje područje [[Balkan]]skog poluotoka, otoke [[Jonsko more|Jonskoga]] i [[Egejsko more|Egejskoga mora]] i duž obala [[Mala Azija|Male Azije]] (tijekom 10. i 9. st. pne.) razvila se [[starogrčka umjetnost|helenska umjetnost]]. |
||
[[Kolonizacija|Kolonizacijom]] od 8. st. pne. Grčka se umjetnost proširila na gotovo čitav obalni pojas [[ |
[[Kolonizacija|Kolonizacijom]] od 8. st. pne. Grčka se umjetnost proširila na gotovo čitav obalni pojas [[Sredozemno more|Sredozemlja]] i neka područja [[Crno more|Crnog mora]]. |
||
===Antička Grčka=== |
===Antička Grčka=== |
||
{{glavni|Umjetnost stare Grčke}} |
{{glavni|Umjetnost stare Grčke}} |
||
{{Commonscat|Ancient Greek art}} |
{{Commonscat|Ancient Greek art}} |
||
Grčka je početkom 2. st. pne. Došla pod vlast [[Stari Rimljani|Rimljana]], potom je pod imenom [[Ahaja]] postala provincijom [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], a potkraj 4. stoljeća bila je u sklopu Istočnorimskog odnosno [[Bizantsko carstvo|Bizantskog carstva]]. Grčka umjetnost je snažno utjecala na razvoj [[ |
Grčka je početkom 2. st. pne. Došla pod vlast [[Stari Rimljani|Rimljana]], potom je pod imenom [[Ahaja]] postala provincijom [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], a potkraj 4. stoljeća bila je u sklopu Istočnorimskog odnosno [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantskog carstva]]. Grčka umjetnost je snažno utjecala na razvoj [[rimska umjetnost|rimske]] i [[Bizantska umjetnost|bizantske umjetnosti]], a preko njih i na [[rana hrišćanska umetnost|kršćansku umjetnost]] [[zapadna umjetnost|Zapada]] koja je u [[renesansa|renesansi]], a poslije i [[Neoklasicizam|neoklasicizmu]], doživjela svoju obnovu. |
||
[[Datoteka:Resurreccion_Prado.jpg|thumb|[[El Greco]], ''[[Uskrsnuće Kristovo]]'', 1584.-92., ulje na platnu, 275 × 127 cm, [[Prado]], [[Madrid]].]] |
[[Datoteka:Resurreccion_Prado.jpg|thumb|[[El Greco]], ''[[Uskrsnuće Kristovo]]'', 1584.-92., ulje na platnu, 275 × 127 cm, [[Prado]], [[Madrid]].]] |
||
Kasnorenesansni ([[Manirizam|maniristički]]) [[slikar]], koji je veći dio života proveo u [[ |
Kasnorenesansni ([[Manirizam|maniristički]]) [[slikar]], koji je veći dio života proveo u [[Španija|Španjolskoj]], ''Dominikos Theotokopulos'', zvan [[El Greco]] (oko 1541.-1614.), isprva je na [[Krit|Kreti]] radio [[Ikona|ikone]] u duhu bizantske slikarske tradicije. |
||
== Novogrčka umjetnost == |
== Novogrčka umjetnost == |
||
U prvoj polovici 19. st. '''novogrčka umjetnost''' je bila pod utjecajem [[Zapadna umjetnost|zapadnoeuropske umjetnosti]]. Godine [[1836.]] u [[Atena |
U prvoj polovici 19. st. '''novogrčka umjetnost''' je bila pod utjecajem [[Zapadna umjetnost|zapadnoeuropske umjetnosti]]. Godine [[1836|1836.]] u [[Atena|Ateni]] je osnovana [[Umjetnička akademija]], an kojoj je isprva preovladavao [[akademizam]] [[minhen|münchenskih]] studenata [[Nikiforos Lytras|Nikiforosa Lytrasa]] (1832.-1904.) i [[Nikolaus Gyzis|Nikolausa Gyzisa]] (1842.-1901.), potom [[plenerizam]] [[Konstantinos Volonakis|Konstantinosa Volonakisa]] (1837.-1907.), a od druge polovice 19. st. svi suvremeni europski smjerovi. |
||
[[Datoteka:Mk01n101.jpg|thumb|left|[[Theofil Hansen]], ''Umjetnička akademija u Ateni'' iz 1887.]] |
[[Datoteka:Mk01n101.jpg|thumb|left|[[Theofil Hansen]], ''Umjetnička akademija u Ateni'' iz 1887.]] |
||
U [[Arhitektura|arhitekturi]] je isprva vladao [[neoklasicizam]] (''Zgrada sveučilišta u Ateni''), potom [[historicizam]] (osobito [[neogotika]] i [[neobizantski stil]]). |
U [[Arhitektura|arhitekturi]] je isprva vladao [[neoklasicizam]] (''Zgrada sveučilišta u Ateni''), potom [[historicizam]] (osobito [[neogotika]] i [[neobizantski stil]]). |
||
Utemeljenjem poli-tehničke škole u Grčkoj je od [[1887.]] djelovao veći broj domaćih graditelja koji su u svjetovnom graditeljstvu rabili antičke i renesansne, a u crkvenome bizantske elemente. |
Utemeljenjem poli-tehničke škole u Grčkoj je od [[1887|1887.]] djelovao veći broj domaćih graditelja koji su u svjetovnom graditeljstvu rabili antičke i renesansne, a u crkvenome bizantske elemente. |
||
Od sredine 20. st. grčki su arhitekti gradili u duhu moderne europske arhitekture, a najznačajniji su: [[Dimitris P. Pikionis]] (1887.-1968.), [[Aris Konstantinidis]] (1913.-1993.), [[Aleksandros N. Tombazis]] (1939.-). |
Od sredine 20. st. grčki su arhitekti gradili u duhu moderne europske arhitekture, a najznačajniji su: [[Dimitris P. Pikionis]] (1887.-1968.), [[Aris Konstantinidis]] (1913.-1993.), [[Aleksandros N. Tombazis]] (1939.-). |
||
Mnogi grčki likovni umjetnici su se afirmirali u svjetskim umjetničkim središtma, istaknuto mjesto zauzimaju [[Takis]] (1925.-), [[Kostas Coklis]] (1930.-) i [[Konstantin Ksenakis]] (1931.-) u [[Francuska|Francuskoj]], a [[Vardea Mavromichali Chryssa]] (1933.-) i [[Luksa Samaras]] (1936.-) u [[SAD]]-u. |
Mnogi grčki likovni umjetnici su se afirmirali u svjetskim umjetničkim središtma, istaknuto mjesto zauzimaju [[Takis]] (1925.-), [[Kostas Coklis]] (1930.-) i [[Konstantin Ksenakis]] (1931.-) u [[Francuska|Francuskoj]], a [[Vardea Mavromichali Chryssa]] (1933.-) i [[Luksa Samaras]] (1936.-) u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u. |
||
== Eksterni linkovi == |
== Eksterni linkovi == |
Verzija na datum 13 juni 2013 u 20:29
Grčka umjetnost je umjetnička produkcija Grka i umjetnost na području Grčke.
Antička umjetnost
Egejska Grčka
Poslije propasti brončanodobnih kultura (kikladske i kretsko-mikenske u III. I II. tisućljeću prije Krista) dolaskom Dorana na središnje područje Balkanskog poluotoka, otoke Jonskoga i Egejskoga mora i duž obala Male Azije (tijekom 10. i 9. st. pne.) razvila se helenska umjetnost. Kolonizacijom od 8. st. pne. Grčka se umjetnost proširila na gotovo čitav obalni pojas Sredozemlja i neka područja Crnog mora.
Antička Grčka
Grčka je početkom 2. st. pne. Došla pod vlast Rimljana, potom je pod imenom Ahaja postala provincijom Rimskog Carstva, a potkraj 4. stoljeća bila je u sklopu Istočnorimskog odnosno Bizantskog carstva. Grčka umjetnost je snažno utjecala na razvoj rimske i bizantske umjetnosti, a preko njih i na kršćansku umjetnost Zapada koja je u renesansi, a poslije i neoklasicizmu, doživjela svoju obnovu.
Kasnorenesansni (maniristički) slikar, koji je veći dio života proveo u Španjolskoj, Dominikos Theotokopulos, zvan El Greco (oko 1541.-1614.), isprva je na Kreti radio ikone u duhu bizantske slikarske tradicije.
Novogrčka umjetnost
U prvoj polovici 19. st. novogrčka umjetnost je bila pod utjecajem zapadnoeuropske umjetnosti. Godine 1836. u Ateni je osnovana Umjetnička akademija, an kojoj je isprva preovladavao akademizam münchenskih studenata Nikiforosa Lytrasa (1832.-1904.) i Nikolausa Gyzisa (1842.-1901.), potom plenerizam Konstantinosa Volonakisa (1837.-1907.), a od druge polovice 19. st. svi suvremeni europski smjerovi.
U arhitekturi je isprva vladao neoklasicizam (Zgrada sveučilišta u Ateni), potom historicizam (osobito neogotika i neobizantski stil). Utemeljenjem poli-tehničke škole u Grčkoj je od 1887. djelovao veći broj domaćih graditelja koji su u svjetovnom graditeljstvu rabili antičke i renesansne, a u crkvenome bizantske elemente.
Od sredine 20. st. grčki su arhitekti gradili u duhu moderne europske arhitekture, a najznačajniji su: Dimitris P. Pikionis (1887.-1968.), Aris Konstantinidis (1913.-1993.), Aleksandros N. Tombazis (1939.-).
Mnogi grčki likovni umjetnici su se afirmirali u svjetskim umjetničkim središtma, istaknuto mjesto zauzimaju Takis (1925.-), Kostas Coklis (1930.-) i Konstantin Ksenakis (1931.-) u Francuskoj, a Vardea Mavromichali Chryssa (1933.-) i Luksa Samaras (1936.-) u SAD-u.