Hrvatski nacionalizam – razlika između verzija
novi tekst; skraćena verzija teksta s en.wiki |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:Flag of the Republic of Croatia in 1990.svg|mini|[[Hrvatska zastava]] s [[Hrvatski grb|grbom s prvim bijelim poljem]] danas je jedan od simbola hrvatskih nacionalista]] |
[[Datoteka:Flag of the Republic of Croatia in 1990.svg|mini|[[Hrvatska zastava]] s [[Hrvatski grb|grbom s prvim bijelim poljem]] danas je jedan od simbola hrvatskih nacionalista]] |
||
'''Hrvatski nacionalizam''' je izraz pod kojim se podrazumijevaju [[nacionalizam|nacionalistički]] pojedinci, organizacije i ideologije kojima je zajedničko zalaganje za [[Hrvatska|Hrvatsku]] kao [[nacionalna država|nacionalnu državu]] koja bi sadržavala sve ili najveći dio teritorija na kojima [[Hrvati]] čine većinu ili koji su u prošlosti bili dio [[Povijest Hrvatske|hrvatskih državnopravnih entiteta]]. Hrvatski nacionalizam je nastao u 19. stoljeću kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, odnosno reakcija na [[Mađari|mađarski]], [[Talijani|talijanski]] i [[Nijemci|njemački]] nacionalizam koji su prijetili oduzimanjem hrvatskih teritorija, odnosno [[mađarizacija|mađarizacijom]] i [[italijanizacija|talijanizacijom]] u tadašnjoj [[Austrijsko Carstvo|JHabsburškoj Monarhiji]]. Prvih nekoliko desetljeća ga je bilo teško razlučiti od srodnih pokreta kao što su [[panslavizam]] i [[jugoslavenstvo]]. Kao otac modernog hrvatskog nacionalizma se smatra [[Ante Starčević]], čija je [[Stranka prava]] promicala koncept tzv. [[hrvatsko državno pravo|hrvatskog državnog prava]], čiji se sljedbenici nazivaju [[pravaštvo|pravašima]]. Taj je koncept s vremenom došao u sukob sa [[Srbi|srpskim]] nacionalizmom, koji će posebno eskalirati stvaranjem [[Jugoslavija|Jugoslavije]] kao zajedničke nacionalne države Srba i Hrvata. Hrvatski nacionalizam je svoj ekstremni oblik dobio u 20. stoljeću kroz [[ustaše|ustaški]] pokret i koncept [[Velika Hrvatska|Velike Hrvatske]], koji je djelomično ostvaren kroz kratkotrajnu [[NDH]] u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]]. Porazom NDH i uspostavom [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]] je hrvatski nacionalizam stavljen izvan zakona, iako će se u određenim oblicima pojavljivati i u redovima vladajuće [[SKH|Partije]], pogotovo u periodu [[MASPOK|Masovnog pokreta]] početkom 1970-ih; u svom ekstremnom obliku je hrvatski nacionalizam održan u [[hrvatska politička emigracija|političkoj emigraciji]]. Hrvatski nacionalisti počinju ponovno otvoreno djelovati nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj, pri čemu im snažan poticaj daje [[antibirokratska revolucija]] i s njim vezana eksplozija srpskog nacionalizma; kao glavna nacionalistička stranka se profilira [[Hrvatska demokratska zajednica]] koja će pod vodstvom [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] tokom [[raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] ostvariti cilj stvaranje nezavisne hrvatske države. Nastojanje da se njoj državnopravno priključi [[BiH]] - bilo cijela, bilo područje [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg Bosne]] - je za vrijeme [[rat u BiH|rata u BiH]] doživjelo neuspjeh, a službena hrvatska politika, uključujući sam HDZ, se zbog nastojanja što bržeg priključenja [[zapadni svijet|zapadnom svijetu]], odnosno [[EU|euro]]-[[NATO|atlantskim]] organizacijama odriče maksimalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma. Hrvatski nacionalizam se danas u eksplicitnim oblicima u Hrvatskoj može pronaći tek kod [[pravaštvo|pravaških]] i stranaka [[radikalna desnica|radikalne desnica]]; u implicitnim oblicima se odražava kroz protivljenje obnovi kulturnih, ekonomskih i drugih veza sa [[Jugosfera|državama bivše Jugoslavije]], radikalnim pozicijama u graničnim sporovima (uključujući spor sa [[Slovenija|Slovenijom]], a tek u posljednje vrijeme kroz [[euroskepticizam]], odnosno protivljenje EU zbog zatiranja hrvatskog suvereniteta. Hrvatske [[nacionalne stranke u BiH]] se, pak, također nazivaju nacionalističkima. |
'''Hrvatski nacionalizam''' je izraz pod kojim se podrazumijevaju [[nacionalizam|nacionalistički]] pojedinci, organizacije i ideologije kojima je zajedničko zalaganje za [[Hrvatska|Hrvatsku]] kao [[nacionalna država|nacionalnu državu]] koja bi sadržavala sve ili najveći dio teritorija na kojima [[Hrvati]] čine većinu ili koji su u prošlosti bili dio [[Povijest Hrvatske|hrvatskih državnopravnih entiteta]]. Hrvatski nacionalizam je nastao u 19. stoljeću kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, odnosno reakcija na [[Mađari|mađarski]], [[Talijani|talijanski]] i [[Nijemci|njemački]] nacionalizam koji su prijetili oduzimanjem hrvatskih teritorija, odnosno [[mađarizacija|mađarizacijom]] i [[italijanizacija|talijanizacijom]] u tadašnjoj [[Austrijsko Carstvo|JHabsburškoj Monarhiji]]. Prvih nekoliko desetljeća ga je bilo teško razlučiti od srodnih pokreta kao što su [[panslavizam]] i [[jugoslavenstvo]]. Kao otac modernog hrvatskog nacionalizma se smatra [[Ante Starčević]], čija je [[Stranka prava]] promicala koncept tzv. [[hrvatsko državno pravo|hrvatskog državnog prava]], čiji se sljedbenici nazivaju [[pravaštvo|pravašima]]. Taj je koncept s vremenom došao u sukob sa [[Srbi|srpskim]] nacionalizmom, koji će posebno eskalirati stvaranjem [[Jugoslavija|Jugoslavije]] kao zajedničke nacionalne države Srba i Hrvata. Hrvatski nacionalizam je svoj ekstremni oblik dobio u 20. stoljeću kroz [[ustaše|ustaški]] pokret i koncept [[Velika Hrvatska|Velike Hrvatske]], koji je djelomično ostvaren kroz kratkotrajnu [[NDH]] u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]]. Porazom NDH i uspostavom [[SFRJ|komunističke Jugoslavije]] je hrvatski nacionalizam je isto kao i srpski stavljen izvan zakona, iako će se u određenim oblicima pojavljivati i u redovima vladajuće [[SKH|Partije]], pogotovo u periodu [[MASPOK|Masovnog pokreta]] početkom 1970-ih; u svom ekstremnom obliku je hrvatski nacionalizam održan u [[hrvatska politička emigracija|političkoj emigraciji]]. Hrvatski nacionalisti počinju ponovno otvoreno djelovati nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj, pri čemu im snažan poticaj daje [[antibirokratska revolucija]] i s njim vezana eksplozija srpskog nacionalizma; kao glavna nacionalistička stranka se profilira [[Hrvatska demokratska zajednica]] koja će pod vodstvom [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] tokom [[raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] ostvariti cilj stvaranje nezavisne hrvatske države. Nastojanje da se njoj državnopravno priključi [[BiH]] - bilo cijela, bilo područje [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg Bosne]] - je za vrijeme [[rat u BiH|rata u BiH]] doživjelo neuspjeh, a službena hrvatska politika, uključujući sam HDZ, se zbog nastojanja što bržeg priključenja [[zapadni svijet|zapadnom svijetu]], odnosno [[EU|euro]]-[[NATO|atlantskim]] organizacijama odriče maksimalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma. Hrvatski nacionalizam se danas u eksplicitnim oblicima u Hrvatskoj može pronaći tek kod [[pravaštvo|pravaških]] i stranaka [[radikalna desnica|radikalne desnica]]; u implicitnim oblicima se odražava kroz protivljenje obnovi kulturnih, ekonomskih i drugih veza sa [[Jugosfera|državama bivše Jugoslavije]], radikalnim pozicijama u graničnim sporovima (uključujući spor sa [[Slovenija|Slovenijom]], a tek u posljednje vrijeme kroz [[euroskepticizam]], odnosno protivljenje EU zbog zatiranja hrvatskog suvereniteta. Hrvatske [[nacionalne stranke u BiH]] se, pak, također nazivaju nacionalističkima. |
||
==V. također== |
==V. također== |
||
* [[Hrvatsko-srpski sukob]] |
* [[Hrvatsko-srpski sukob]] |
||
* [[Velika Hrvatska]] |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
Verzija na datum 6 august 2012 u 10:05
Hrvatski nacionalizam je izraz pod kojim se podrazumijevaju nacionalistički pojedinci, organizacije i ideologije kojima je zajedničko zalaganje za Hrvatsku kao nacionalnu državu koja bi sadržavala sve ili najveći dio teritorija na kojima Hrvati čine većinu ili koji su u prošlosti bili dio hrvatskih državnopravnih entiteta. Hrvatski nacionalizam je nastao u 19. stoljeću kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, odnosno reakcija na mađarski, talijanski i njemački nacionalizam koji su prijetili oduzimanjem hrvatskih teritorija, odnosno mađarizacijom i talijanizacijom u tadašnjoj JHabsburškoj Monarhiji. Prvih nekoliko desetljeća ga je bilo teško razlučiti od srodnih pokreta kao što su panslavizam i jugoslavenstvo. Kao otac modernog hrvatskog nacionalizma se smatra Ante Starčević, čija je Stranka prava promicala koncept tzv. hrvatskog državnog prava, čiji se sljedbenici nazivaju pravašima. Taj je koncept s vremenom došao u sukob sa srpskim nacionalizmom, koji će posebno eskalirati stvaranjem Jugoslavije kao zajedničke nacionalne države Srba i Hrvata. Hrvatski nacionalizam je svoj ekstremni oblik dobio u 20. stoljeću kroz ustaški pokret i koncept Velike Hrvatske, koji je djelomično ostvaren kroz kratkotrajnu NDH u drugom svjetskom ratu. Porazom NDH i uspostavom komunističke Jugoslavije je hrvatski nacionalizam je isto kao i srpski stavljen izvan zakona, iako će se u određenim oblicima pojavljivati i u redovima vladajuće Partije, pogotovo u periodu Masovnog pokreta početkom 1970-ih; u svom ekstremnom obliku je hrvatski nacionalizam održan u političkoj emigraciji. Hrvatski nacionalisti počinju ponovno otvoreno djelovati nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj, pri čemu im snažan poticaj daje antibirokratska revolucija i s njim vezana eksplozija srpskog nacionalizma; kao glavna nacionalistička stranka se profilira Hrvatska demokratska zajednica koja će pod vodstvom Franje Tuđmana tokom raspada Jugoslavije ostvariti cilj stvaranje nezavisne hrvatske države. Nastojanje da se njoj državnopravno priključi BiH - bilo cijela, bilo područje Hrvatske Republike Herceg Bosne - je za vrijeme rata u BiH doživjelo neuspjeh, a službena hrvatska politika, uključujući sam HDZ, se zbog nastojanja što bržeg priključenja zapadnom svijetu, odnosno euro-atlantskim organizacijama odriče maksimalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma. Hrvatski nacionalizam se danas u eksplicitnim oblicima u Hrvatskoj može pronaći tek kod pravaških i stranaka radikalne desnica; u implicitnim oblicima se odražava kroz protivljenje obnovi kulturnih, ekonomskih i drugih veza sa državama bivše Jugoslavije, radikalnim pozicijama u graničnim sporovima (uključujući spor sa Slovenijom, a tek u posljednje vrijeme kroz euroskepticizam, odnosno protivljenje EU zbog zatiranja hrvatskog suvereniteta. Hrvatske nacionalne stranke u BiH se, pak, također nazivaju nacionalističkima.