Četnici – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
m Robot: Adding mk:Српски комитет на четничка акција |
||
Red 38: | Red 38: | ||
[[hu:Csetnik]] |
[[hu:Csetnik]] |
||
[[ja:チェトニック]] |
[[ja:チェトニック]] |
||
[[mk:Српски комитет на четничка акција]] |
|||
[[nl:Četniks]] |
[[nl:Četniks]] |
||
[[nn:Tsjetnikar]] |
[[nn:Tsjetnikar]] |
Verzija na datum 9 maj 2012 u 16:41
Četnici je izraz koji se kolokvijalno koristi za paravojne formacije i/li s njima povezane pojedince i političke organizacije koji djeluju s pozicija ekstremnog srpskog nacionalizma ili velikosrpske ideologije. Četnici su se prvi put pojavili krajem 19. i početkom 20. vijeka kao paravojne formacije koje su kao gerila djelovale na području tadašnjeg Otomanskog Carstva u cilju priključenja tih krajeva Srbiji. Za balkanskih ratova i prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata su djelovali kao neregularne formacije srpske vojske, a između dva rata kao režimska paravojna formacija Kraljevine Jugoslavije. Za vrijeme drugog svjetskog rata se četnicima nazivalo nekoliko paravojnih formacija od kojih je najpoznatija Jugoslovenska vojska u otadžbini. Iza rata su četničke organizacije uglavnom djelovale u političkoj emigraciji (tzv. četnička emigracija), a za vrijeme raspada SFRJ počinju legalno djelovati u Srbiji i nekim drugim republikama bivše Jugoslavije. Za vrijeme ratova 1990-ih neke od srpskih paravojnih formacija su se nazivale četnici. Ime četnici se od strane šovinistički raspoloženih Bošnjaka i Hrvata koristi kao pejorativan izraz za Srbe općenito.
Rehabilitacija četništva
Buđenje pravoslavlja 1980-ih pratilo je i buđenje zanimanja za zabranjenu temu četništva u Drugom svjetskom ratu. I baš kao što su komunisti osudivali sve četnike odreda kao fašističke kolaboracioniste, tako je i sad reakcija srpskih nacionalista bila da ih podjednako nekritički hvale.[1] Noel Malcolm smatra da je režim imao razloga požaliti što je predugo branio objektivno historijsko proučavanje ratnih zbivanja. Godine 1985. objavio je Dobrica Ćosić roman u kojem je suosjećajno portretirao četnickog ideologa Dragišu Vasića. Iste je godine knjiga povjesničara Veselina Duretića o četništvu predstavljena na promociji koju je priredila Srpska akademija nauka. Taj je dogadaj bio važna prekretnica, signal da kulturne vlasti u Beogradu mogu sada otvoreno očitovati srpski nacionalizam.[1] U sijecnju 1986. dvije stotine istaknutih beogradskih akademika i književnika potpisalo je peticiju u kojoj se govorilo o "albanskoj agresiji" i "genocidu" na Kosovu, kako se "već decenijama vodi montirani politički proces srpskom narodu i njegovoj historiji", čime su sve "stare srpske pizme" izbile su na površinu.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Povijest Bosne - Noel Malcolm
- ↑ Magaš, Destruction of Yugoslavia, str. 50.
V. također
- Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu
- Zločini četnika u Drugom svetskom ratu
- Ustaše