Četnici – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 2: Red 2:


'''Četnici''' je izraz koji se kolokvijalno koristi za paravojne formacije i/li s njima povezane pojedince i političke organizacije koji djeluju s pozicija ekstremnog [[srbi|srpskog]] nacionalizma ili [[velika Srbija|velikosrpske]] ideologije. Četnici su se prvi put pojavili krajem [[19. vijek|19.]] i početkom [[20. vijek]]a kao paravojne formacije koje su kao [[gerila]] djelovale na području tadašnjeg [[Otomanski Imperij|Otomanskog Carstva]] u cilju priključenja tih krajeva Srbiji. Za [[balkanski ratovi|balkanskih ratova]] i prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata su djelovali kao neregularne formacije srpske vojske, a između dva rata kao režimska paravojna formacija [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Za vrijeme [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] se četnicima nazivalo nekoliko paravojnih formacija od kojih je najpoznatija [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]]. Iza rata su četničke organizacije uglavnom djelovale u [[srpska politička emigracija|političkoj emigraciji]] (tzv. četnička emigracija), a za vrijeme [[raspad SFRJ|raspada SFRJ]] počinju legalno djelovati u [[Srbija|Srbiji]] i nekim drugim republikama [[bivša SFRJ|bivše Jugoslavije]]. Za vrijeme [[jugoslavenski ratovi|ratova 1990-ih]] neke od srpskih paravojnih formacija su se nazivale četnici. Ime četnici se od strane šovinistički raspoloženih [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i [[Hrvati|Hrvata]] koristi kao pejorativan izraz za Srbe općenito.
'''Četnici''' je izraz koji se kolokvijalno koristi za paravojne formacije i/li s njima povezane pojedince i političke organizacije koji djeluju s pozicija ekstremnog [[srbi|srpskog]] nacionalizma ili [[velika Srbija|velikosrpske]] ideologije. Četnici su se prvi put pojavili krajem [[19. vijek|19.]] i početkom [[20. vijek]]a kao paravojne formacije koje su kao [[gerila]] djelovale na području tadašnjeg [[Otomanski Imperij|Otomanskog Carstva]] u cilju priključenja tih krajeva Srbiji. Za [[balkanski ratovi|balkanskih ratova]] i prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata su djelovali kao neregularne formacije srpske vojske, a između dva rata kao režimska paravojna formacija [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Za vrijeme [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] se četnicima nazivalo nekoliko paravojnih formacija od kojih je najpoznatija [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]]. Iza rata su četničke organizacije uglavnom djelovale u [[srpska politička emigracija|političkoj emigraciji]] (tzv. četnička emigracija), a za vrijeme [[raspad SFRJ|raspada SFRJ]] počinju legalno djelovati u [[Srbija|Srbiji]] i nekim drugim republikama [[bivša SFRJ|bivše Jugoslavije]]. Za vrijeme [[jugoslavenski ratovi|ratova 1990-ih]] neke od srpskih paravojnih formacija su se nazivale četnici. Ime četnici se od strane šovinistički raspoloženih [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i [[Hrvati|Hrvata]] koristi kao pejorativan izraz za Srbe općenito.

== Rehabilitacija četništva ==

Buđenje pravoslavlja 1980-ih pratilo je i buđenje zanimanja za zabranjenu temu četništva u Drugom svjetskom ratu. I baš kao što su komunisti osudivali sve četnike odreda kao fašističke kolaboracioniste, tako je i sad reakcija srpskih nacionalista bila da ih podjednako nekritički hvale.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]</ref> [[Noel Malcolm]] smatra da je režim imao razloga požaliti što je predugo branio objektivno historijsko proučavanje ratnih zbivanja. Godine [[1985]]. objavio je [[Dobrica Ćosić]] roman u kojem je suosjećajno portretirao četnickog ideologa [[Dragiša Vasić|Dragišu Vasića]]. Iste je godine knjiga povjesničara [[Veselin Duretić|Veselina Duretića]] o četništvu predstavljena na promociji koju je priredila [[Srpska akademija nauka]]. Taj je dogadaj bio važna prekretnica, signal da kulturne vlasti u Beogradu mogu sada otvoreno očitovati srpski [[nacionalizam]].<ref name="Malcolm"/> U sijecnju [[1986]]. dvije stotine istaknutih beogradskih akademika i književnika potpisalo je peticiju u kojoj se govorilo o "albanskoj agresiji" i "[[genocid]]u" na [[Kosovo|Kosovu]], kako se "već decenijama vodi montirani politički proces srpskom narodu i njegovoj historiji", čime su sve "stare srpske pizme" izbile su na površinu.<ref>Magaš, Destruction of Yugoslavia, str. 50.</ref>

== Izvori ==
{{Izvori}}


== V. također ==
== V. također ==

Verzija na datum 8 maj 2012 u 14:02

Četnici je izraz koji se kolokvijalno koristi za paravojne formacije i/li s njima povezane pojedince i političke organizacije koji djeluju s pozicija ekstremnog srpskog nacionalizma ili velikosrpske ideologije. Četnici su se prvi put pojavili krajem 19. i početkom 20. vijeka kao paravojne formacije koje su kao gerila djelovale na području tadašnjeg Otomanskog Carstva u cilju priključenja tih krajeva Srbiji. Za balkanskih ratova i prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata su djelovali kao neregularne formacije srpske vojske, a između dva rata kao režimska paravojna formacija Kraljevine Jugoslavije. Za vrijeme drugog svjetskog rata se četnicima nazivalo nekoliko paravojnih formacija od kojih je najpoznatija Jugoslovenska vojska u otadžbini. Iza rata su četničke organizacije uglavnom djelovale u političkoj emigraciji (tzv. četnička emigracija), a za vrijeme raspada SFRJ počinju legalno djelovati u Srbiji i nekim drugim republikama bivše Jugoslavije. Za vrijeme ratova 1990-ih neke od srpskih paravojnih formacija su se nazivale četnici. Ime četnici se od strane šovinistički raspoloženih Bošnjaka i Hrvata koristi kao pejorativan izraz za Srbe općenito.

Rehabilitacija četništva

Buđenje pravoslavlja 1980-ih pratilo je i buđenje zanimanja za zabranjenu temu četništva u Drugom svjetskom ratu. I baš kao što su komunisti osudivali sve četnike odreda kao fašističke kolaboracioniste, tako je i sad reakcija srpskih nacionalista bila da ih podjednako nekritički hvale.[1] Noel Malcolm smatra da je režim imao razloga požaliti što je predugo branio objektivno historijsko proučavanje ratnih zbivanja. Godine 1985. objavio je Dobrica Ćosić roman u kojem je suosjećajno portretirao četnickog ideologa Dragišu Vasića. Iste je godine knjiga povjesničara Veselina Duretića o četništvu predstavljena na promociji koju je priredila Srpska akademija nauka. Taj je dogadaj bio važna prekretnica, signal da kulturne vlasti u Beogradu mogu sada otvoreno očitovati srpski nacionalizam.[1] U sijecnju 1986. dvije stotine istaknutih beogradskih akademika i književnika potpisalo je peticiju u kojoj se govorilo o "albanskoj agresiji" i "genocidu" na Kosovu, kako se "već decenijama vodi montirani politički proces srpskom narodu i njegovoj historiji", čime su sve "stare srpske pizme" izbile su na površinu.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Povijest Bosne - Noel Malcolm
  2. Magaš, Destruction of Yugoslavia, str. 50.

V. također

Spoljašnje veze