Pisandar iz Larande

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala značenja, vidi Pisandar (razvrstavanje).

Pisandar (starogrčki: Πείσανδρος, Peísandros), iz Larande u Likaoniji, bio je grčki pesnik, čiji vrhunac stvaralaštva pada u vreme vladavine rimskog cara Aleksandra Severa (222–235. nove ere).[1] Napisao je epsku pesmu u 60 knjiga pod naslovom Brakovi heroja s bogovima (Ἡρωικαὶ θεογαμίαι, Heroikai theogamiai), koja je najverovatnije, kao i poezija njegovog oca, Nestora iz Larande, uticala na Nonov Ep o Dionisu.[2] Pisandrova pesma, od koje su sačuvani samo oskudni fragmenti u citatima drugih antičkih pesnika, predstavljala je "opširan ep o svetskoj historiji".[3] U sačuvanim fragmentima spominju se, na primer, Ija, Kadmo i Argonauti, ali najznačajniji fragment nalazi se kod Makrobija, koji kaže da je Pisandrova svetska povest počinjala s brakom Zevsa i Here.[4] Pisandrov ep verovatno je obrađivao brakove u koje su bogovi i boginje stupali sa smrtnicima, kao i herojsko potomstvo koje se u tim vezama rađalo.[5]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Fornaro (2007).
  2. Keydell (1935, str. 307–308).
  3. Hunter (1996).
  4. Hunter (1996), koji primećuje da Makrobije kaže kako je Vergilije, u tematici drugog pevanja svoje Eneide, sledio Pisandra, ali da je Makrobijeva identifikacija pogrešna (jer se to, zapravo, odnosi na pesnika Pisandra iz 7. veka pne.) te da bi ono što Makrobije navodi u Saturnalijama (V, 2, 4) zapravo trebalo uzeti kao dokaz da je Pisandar iz Larande sledio Vergilija.
  5. Elder 1867, s.v. Peisander (8)

Literatura[uredi | uredi kod]