Pavao Skalić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pavao Skalić

Pavao Skalić ili Stanislav Pavao Skalić ili Paulus Scalichius de Lika (1534. – 1573./1575.) je bio enciklopedist, renesansni humanist i avanturist rođen u Zagrebu koji postaje poznat po pre svega svom djelu Encyclopaedia seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam prophanarum epistemon (1569) koje postaje jedno od prvih u kojima se koristi pojam enciklopedija.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvu naobrazbu Pavao Skalić stječe u Zagrebu, a već 1545. (ili 1546.) odlazi na studij u Beč, gdje 1549. postaje sveučilišni prvostupnik, a 1551. i magistar. U Bologni 1553. postiže doktorat iz teologije 7 slobodnih umijeća. Skalić se probija (na temelju falsificiranih isprava i pod lažnim titulama markiza, grofa i barona) na različite europske dvorove,a vrhunac političke karijere i osobnog bogatstva postiže kao savjetnik Alberta od Prusije. Nakon što je skandalozno ponašanje Skalića i njegovog partnera Johanna Funcka dostiglo vrhunac poljski kralj kao vazalni gospodar pruskog vojvodstva šalje inspekciju što navodi Skalića na bjeg. Nakon bjega iz Prusije sada imućni Skalić štampa u Bazelu 1569. godine svoju enciklopediju,a potom u Kelnu sledeće godine piše Dialogus de Lyra o muziki.

Nacionalnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Pitanje nacionalnosti ovog enciklopedista i avanturista nikada nije u potpunosti rešeno. Hrvatski istoričari misle da je on bio Hrvat [1], Encyclopædia Britannica koja smatra Skalića prvom osobom što je koristila pojam enciklopedija u današnjem obliku kaže da je on nemačke nacionalnosti [2], dok ga starija verzija te iste Britannice iz 1911. godine naziva mađarskim grofom.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]