Nenad Šalov
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Nenad Šalov (Split, 6. kolovoza 1955.), bivši hrvatski nogometaš.
Igračka karijera[uredi | uredi kod]
Klupska karijara[uredi | uredi kod]
Za prvi tim splitskog Hajduka nastupio je s 18 godina, u vrijeme kad je najslavnija, "zlatna", generacija, predvođena Tomislavom Ivićem počinjala seriju velikih uspjeha. Kako, kao najmlađi, pokraj Holcera, Jerkovića, Oblaka, Šurjaka, Buljana, Žungula, Peruzovića i ostalih asova nije često mogao ulaziti u igru, odlučio se za odlazak na odsluženje vojnog roka. Po povratku iz vojske, doživljava veliko razočarenje. Novi trener Hajduka Vlatko Marković, nije ga pozvao na ljetne pripreme pred sezonu 1977./78. Predlagali su mu kaljenje u nekom drugom klubu, ali on nije pristao. Ostao je u Splitu i marljivo trenirao, a na kraju se upornost isplatila. Ta sezona mu je bila prekretnica. Od tada je, pa do odlaska iz Hajduka, uvijek bio među prvih 16 igrača, a u jednom periodu bio je i ključni igrač.[1] Za to vrijeme je s Hajdukom osvojio tri titule prvaka Jugoslavije (1974., 1975., 1979.) i četiri Kupa maršala Tita (1974., 1976., 1977., 1984.). Za Hajduk je odigrao ukupno 400 utakmica i postigao 46 golova.
- Statistika u Hajduku[2]
Natjecanje | Nastupi | Golovi |
---|---|---|
Prvenstvo | 201 | 19 |
Kup | 21 | 3 |
Superkup | 0 | 0 |
Međunarodne | 23 | 3 |
Splitski podsavez | 0 | 0 |
Ukupno | 245 | 25
|
Prijateljske | 155 | 21 |
Sveukupno | 400 | 46 |
Prvi nastup za Bile ima u prvenstvu Jugoslavije 21. travnja 1974. protiv Zagreba u Splitu, koju je Hajduk dobio zgodicima Mijača i Žungula s 2:1.
Bio je igrač velike energije i taktičkog znanja.[3] Mogao je igrati, a često, po potrebi, i igrao, na mnogim pozicijama, od beka, preko defanzivnog veznog, do lijevog krila, ali je najbolje partije pružao kao graditelj igre. Nizak rastom, ali veoma brz i stabilan na nogama, odlikovala ga je odlična tehnika, a naročito su ga krasili vrlo snažan i precizan šut, pravovremena dodavanja preko cijelog terena i centaršut.
Nakon Hajduka odlazi 1986. godine u njemački drugoligaški klub SV Viktoriju 1901 iz Aschaffenburga. Karijeru nastavlja u njemačkim nižerazrednim ekipama SV Darmstadt 98 (1987.), Sportfeunde DJK Freiburg (1987.-88.), 1. FSV Mainz 05 (1989.-90.).
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kod]
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu: 15. studenog 1980. protiv Italije (0:2) u Torinu..[1]
Trenerska karijera[uredi | uredi kod]
Nakon okončanja igračke karijere radi kao trener u manjim njemačkim klubovima.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
Klupska[uredi | uredi kod]
- Prvenstvo Jugoslavije u nogometu (3) : 1973./74, 1974./75, 1978./79.
- Kup maršala Tita (4) : 1974, 1976, 1977, 1984
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Statistika reprezentacije Jugoslavije / Reprezentativci [A-Z: Šalov Nenad] Arhivirano 2013-10-18 na Wayback Machine-u, preuzeto 16. lipnja 2013.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduk
- ↑ Nogometni leksikon: Šalov, Nenad, preuzeto 16. lipnja 2013.