Nekropola stećaka Gorica (Stolac)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Nekropola sa stećcima i nišanima na Gorici, na lokalitetu Stari harem, opština Stolac, sadrži nadgrobnike iz istorije Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku.[1] Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 4. februara 2008. godine, nekropola je proglašena za nacionalni spomenik BiH.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čini nekropola sa 63 stećka i 3 preostala nišana, koji su vidljivi iznad zemlje. [3]

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Imena Stolac i Vidoški se od pojavljivanja u istorijskim izvorima stalno isprepliću. Oba su ostala u upotrebi skoro do kraja XIX vijeka. U srednjem vijeku područje naselja Stoca pripadalo je župi Vidoši. Vidovo polje javlja se 1417. godine u latinskom prevodu "Planum Sancti Viti“. Prvi siguran podatak o Stocu u srednjem vijeku je iz XV vijeka, tj. iz 1420. godine "Loco dicto Stolac", a ponovo se javlja nekoliko godina kasnije 1436. godine. Vidoški grad prvi put se pominje u povelji od 19. februara 1444. godine, te u seriji povelja koje slijede do 1454. godine, kao posjed Stjepana Vukčića Kosače. Arheološkim radovima 1976. godine nisu otkriveni jasni ostaci srednjovjekovnog grada, ali se pretpostavlja da su prekriveni gradnjom utvrđenja iz doba austrougarske uprave.

U dubrovačkim izvorima iz 1463. godine pod nazivom Stolac pominje se i Vidoški grad, odnosno stolačka tvrđava i naselje ispod njega.[4]

Opis[uredi - уреди | uredi kôd]

Oko 2 km zapadno od Stoca, cestom prema Mostaru, s lijeve i desne strane ceste, nalazi se nekropola sa 69 stećka. Većina stećaka izrađeni su od lokalnog kamena. Dominirajući oblik na nekropoli predstavljaju sanduci (visoki ili niski), a ako imaju podnožje (manji broj), rađeni su iz jednog kamenog komada. Drugi oblik po brojnosti predstavljaju ploče. Konstatiran je samo jedan sljemenik. Ukrašeno je 7(4) spomenika sljedećim motivima: polumjesec, križ, ornament stiliziran od trokutova, predstava jelena i scena lova. Na vodoravnoj strani sanduka sa scenom lova nalazi se djelimično oštećen natpis u kojem se spominje županica Rudi.[5][6]

Natpis je urezan u dva reda. Transkripcija glasi:

A sa (sija) županica Rudi
Dan: kto da si znadaše (znađaše)!?

Slova natpisa urezana su plitko, a njihovi potezi nisu uvijek spojeni jedan s drugim, te se tekst nije mogao lako rekonstruirati. Iz natpisa se da zaključiti da je županica pokopana pod nadgrobni spomenik i da je njen muž bio župan u svojstvu političkog ili sudskog predstavnika mjesta, općine ili kraja imenom Ruda o kojem nema spomena na terenu. Treba naglasiti da u susjednom selu Ošanićima živi nekoliko obitelji Rudića, starosjedilaca ovog kraja.

Ne može se tačno odrediti vrijeme nastanka natpisa, ali scene turnira, figure luka sa strijelom, upućuju na vrijeme masovne upotrebe hladnog oružja i zabavljanja viteškim igrama, što je moglo biti od XIV do kraja XV vijeka, kada je i natpis mogao biti urezan.

Uz nekropolu sa stećcima nalazi se novije groblje koje je od nekropole odvojeno zidom, a pored kojeg je u travi evidentiran stariji, oštećen nišan bez natpisa. Dva starija nišana nalaze se s druge strane ceste Stolac-Mostar. Nišanima se nazivaju uspravno stojeći kameni spomenici iznad grobova muslimana u Bosni i Hercegovini.[7]

Na osnovu ilustrirane dvije osnovne varijante nišana; pravougaonog oblika sa piramidalnim završetkom i u formi stele, nišani se datiraju u period druge polovine XV i prve polovine XVI stoljeća, kojem pripadaju i najraniji primjeri nišana u Bosni i Hercegovini. Ukrasi ilustrirani na nišanima su traka i polujabučica.[8]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Mihailo Dinić - Zemlje hercega sv. Save. Beograd: Glas Srpske kraljevske akademije CLXXXII, drugi razred, 92, 1940.
  • Marko Vego - Naselja bosanske srednjovjekovne države. Sarajevo: 1957.
  • Marko Vego - „Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine“, GZM, Arheologija N.S., SV. XVII. Sarajevo: 1962.
  • Marko Vego - Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH. Sarajevo: 1962.

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. „Dubravko Lovrenović: Bosansko I humsko mramorje srednjeg vijeka”. RABIĆ: Sarajevo, 2009. https://de.scribd.com/doc/87333586/DUBRAVKO-LOVRENOVI%C4%86-Ste%C4%87ci. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. „Nekropola sa stećcima i nišanima na Gorici”. Komisija za nacionalne spomenike. http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3003. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  3. „Arheološki leksikon, arheološka nalazišta”. Zemaljski muzej, Sarajevo. https://de.scribd.com/document/116247376/Arheoloski-leksikon-Tom-3. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. Pavao Anđelić: Teritorijalna organizacija srednjovjekovne Bosne
  5. „Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. https://archive.org/stream/SefikBeslagicStecciKataloskoTopografskiPregled/Sefik%20Beslagic,%20Stecci%20-%20katalosko-topografski%20pregled_djvu.txt. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  6. „Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1965. https://de.scribd.com/doc/34362364/Marian-Wencel-UKRASNI-MOTIVI-NA-STEĆCIMA. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  7. „Šefik Bešlagić NIŠANI XV I XVI VIJEKA U BOSNI I HERCEGOVINI”. ANUBIH – Sarajevo, 1978. https://de.scribd.com/document/114237216/%C5%A0efik-Be%C5%A1lagi%C4%87-Ni%C5%A1ani-XV-i-XVI-vijeka-u-Bosni-i-Hercegovini. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  8. „Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije”. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. https://de.scribd.com/document/122040181/Miletić-Nada-Stećci. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]