Muzej žrtava rata i genocida 1992-1995
Muzej žrtava rata i genocida 1992-1995, nalazi se u staroj jezgri grada Mostara, Starom gradu na adresi Maršala Tita 130. Osnovan je 2018. godine u Mostaru od strane žrtava rata i njihovih porodica.
Historija[uredi | uredi kod]
S. R. Bosna i Hercegovina je imala mještovitu nacionalnu strukturu sa oko 43% bosanskih Muslimana, 33% bosanskih Srba, 17% bosanskih Hrvata i oko 7% drugih nacionalnosti, prema popisu stanovništva iz 1991. godine.[1] Strateški položaj Bosne i Hercegovine doveo je do toga da su i Srbija i Hrvatska nastojale velike dijelove ove teritorije staviti pod svoju dominaciju i pripojiti sebi. [2] U Mostaru, zbog ratnih dešavanja, najviše je pretrpilo bošnjačko civilno stanovništvo. Opsada Mostara rezultirala je ubijanju oko 2000 osoba, najviše civila. Pored civila, desio se i urbicid grada Mostara i rušenje Starog mosta, a koji je sagrađen još u 16. stoljeću. Nakon završetka rata, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 15. decembra 1995. godine,[3]pojavili su se planovi za rekonstrukciju Starog mosta i starog dijela grada. Most je ponovo izgrađen i svečano otvoren 2004. godine.
Muzej[uredi | uredi kod]
Muzej žrtava rata i genocida 1992-1995 je samofinansirajući i jedini muzej na području grada Mostara sa ratnom tematikom. Ujedno je i najposjećeniji muzej u gradu Mostaru. Na jedinstven način obrađuje ratnu tematiku u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine. Koncept muzeja zasnovan je na ličnim predmetima i pričama preživjelih žrtava i članova porodica ubijenih žrtava. Pored ličnih predmeta, muzej sadrži i pisma, umjetnička dijela inspirirana mračnim događajima, video materijale i makete logora. U okviru zbirke muzej posjeduje preko dvije hiljade eksponata. Jedinstven je po tome što obrađuje sve segmente života za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, genocid i zločine koji su počinjeni, kao i zločini nad djecom, torture, silovanja, logore i masovne grobnice. Muzej je osnovan u znak sjećanja na sve žrtve u Bosni i Hercegovini i kao opomena na sve strahote ratnih dejstava, a sve u cilju kulture sjećanja i spriječavanja ponavljanja.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Srpsko stanovnistvo karakteriše, poslije šezdesetih godina, brojčano opadanje prvi put u dužem historijskom periodu. Tako su Srbi od sedamdesetih godina drugi po brojnosti među etničkim grupama u bivšoj Bosni i Hercegovini. https://web.archive.org/web/20080311170926/http://www.urc.bl.ac.yu/stradanje/sastav.html
- ↑ International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, Sažetak presude, Pretresno vijeće, Haag, 2013., 1. https://www.icty.org/x/cases/prlic/tjug/bcs/130529_summary_bcs.pdf
- ↑ Šehić, Zijad (2016). „PAX AMERICANA. REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA I MEĐUNARODNA DIPLOMATIJA OD VAŠINGTONSKOG DO DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA (18. III 1994 – 21. XI 1995)”. DAYTONSKI MIROVNI SPORAZUM I BUDUĆNOST BOSNE I HERCEGOVINE (Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine). DOI:10.5644/pi2016.166.01. Pristupljeno 2023-11-27.