Muharem Pervić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Muharem Pervić
Biografske informacije
Rođenje(1934-04-11)11. 4. 1934.
Ključ, Kraljevina Jugoslavija
Smrt29. 7. 2011. (dob: 77)
Beograd, Srbija
SupružnikLidija Pilipenko
Slavica
Djeca3 (uključujući Igor Pervić)
Obrazovanje
Zanimanjeknjiževnik, kritičar, scenarist

Muharem Pervić (Ključ, 11. april 1934Beograd, 29. jul 2011) je bio srpski esejista, književni i pozorišni kritičar.

Biografija[uredi | uredi kod]

Osnovnu školu je završio u Starom Bečeju, gimnaziju u Zrenjaninu, a diplomirao je na katedri za Opštu književnost u Beogradu. Kao student bio je glavni urednik lista „Student“ i predsednik Univerzitetskog odbora Saveza studenata Beogradskog univerziteta.

Od 1958. Pervić bio je glavni urednik književnog časopisa „Delo”, u kome je promovisao radove tada mladih, kasnije uglednih srpskih pisaca, pesnika i teoretičara književnosti.

Drugi deo života i rada proveo je kao glavni urednik Kulturno-umetničkog programa televizije Beograd.

Jedinstvena je ličnost u srpskoj novijoj kulturnoj istoriji i jedan je od najznačajnijih kritičara u periodu od Drugog svetskog rata do danas. Književnu kritiku i eseje objavljivao je u “Politici“ i “Ninu“, a pozorišnom kritikom i teorijom bavi se od 1958. godine. Kritiku je pretvorio u oblik pozorišnog eseja. Kao književni i pozorišni kritičar učestvovao je u radu brojnih žirija i bio predsednik žirija za izbor dvanaest najboljih srpskih pisaca od 1945. do 1985. godine.

Bio je jedan od priređivača prvog izdanja sabranih dela Ive Andrića i autor više studija i knjiga o jeziku, poetici, pozorištu, književnosti, filozofiji, kao i televizijske serije o posleratnom kulturnom i umetničkom život - „Kako se kalio čelik i ostalo”.

Njegov sin iz braka sa balerinom Lidijom Pilipenko je glumac Igor Pervić, dok je u drugom braku sa producentom Slavicom dobio sinove Nikolu i Miloša.

Umro je u Beogradu 29.jula 2011. godine.

Objavljene knjige[uredi | uredi kod]

  • Tradicija i kritika (1977, Nagrada Đorđe Jovanovoić),
  • Pripovedanje i mišljenje (1978),
  • Premijera (1978),
  • Svitak po svitak (1988),
  • Volja za promenom (1995, Sterijina nagrada),
  • Glumac i njegova braća (2002),
  • Volšebna Kovačnica (2004),
  • Jezik sa sedam kora (2004),
  • Bravo majstore! (2006).
  • Dođe mi da poludim (2010)

Scenario[uredi | uredi kod]

  • Film "Bekstva", zajedno sa Radošem Novakovićem (1968)

Izvori[uredi | uredi kod]

Značajnije nagrade[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]