Mrtvi kanal
Mrtvi kanal naziv je za staro korito Rječine u Rijeci.
Povijest
Kada je Rijeka proglašena za slobodnu luku 1719. briga o uređenju korita Rječine postaje državnom stvari pa se na ušću grade s obje strane gatovi, od kojih je gat na lijevoj obali produžen za 47 metara. Što je više ušće Rječine napredovalo prema moru opasnost na ulazu u luku bivala je veća, jer se uz nanose rijeke gomilao morski pijesak nošen jugom i strujom. Tako se sve više gat uz lijevu obalu produžavao u more, da bi, po projektu iz 1856. godine bio zaokrenut prema zapadu, što je ostvareno godine 1871., a to je ustvari, prvi početak kasnije "Luke Baross".
Rijeka je stoljećima trpjela od poplava Rječine. Poslije jedne jake poplave, jače od predhodnih, čije su vode dosegle do Korza, odlučeno je da se Rječina regulira tako što će iskopati novo korito po pravcu koji bira tok rijeke kad je njen najviši vodostaj. U tim slučajevima Rječina je preko franjevačke Brajde naprosto prodirala najkraćim putem prema moru ne poštujući umjetno stvoreni lakat službenog korita. Uz veliko ulaganje taj je iskop učinjen 1854.-1855., tako da je u staro korito puštena morska voda pa je nastao Mrtvi kanal, a novo korito je odvelo Rječinu pravo u more. Mrtvi kanal do danas služi kao luka za barke i manje brodove.
Nakon radova iz 1854. godine ostao je između Mrtvog kanala i novog korita Rječine teren trokutastog oblika koji je zbog sličnosti s grčkim slovom Δ dobio naziv Delta. Taj je teren od 1854. zatrpavan, osobito kada su mađarske državne željeznice gradile svoj prometni sustav i željeznički most. Delta je 1884. godine zauzimala prostor od 26.684 četvorna metra. Uz nasipavanje Delte produžavalo se novo korito Rječine, a stari naziv franjevačke Brajde sačuvao se u imenu Brajdica.