Most na Zalomki u selu Bratač

Most Ovčiji brod u selu Bratač, nalazi se u općini Nevesinje, Bosna i Hercegovina. Naziv su dali stočari koji su preko njega prevodili svoja stada na ispašu, sa druge strane rijeke Zalomke. Ovaj most posjeduje značajnu historijsku vrijednost s obzirom na to da je jedan od rijetkih sačuvanih kamenih mostova, te mu je sačuvana izvorna forma, lokacija kao i namjena. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, donijela je odluku da se most proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.

Historija

Most nalazi se na rijeci Zalomki koja većim dijelom svog toka u ljetnim mjesecima teče kao podzemna rijeka. Vrijeme izgradnje mosta nije poznato, jer pisanih tragova o njegovom nastanku nema. Na osnovi karakterističnih elemenata konstrukcije može se datirati u vrijeme osmanske uprave, najvjerovatnije u XVI stoljeću ili kasnije. Na mostu je postavljena isklesаnа ploča na kojoj stoji 1883. godinа, kаdа je vršenа obnovа jednog njegovog lukа.

U toku Drugog svjetskog rata most je pretrpio nasilno rušenje srednjeg svoda. Da bi se objekat osposobio za saobraćaj, preko porušenog dijela postavljena je provizorna drvena konstrukcija. Tokom 1968. godine restauriran je porušeni dio svoda. Do mosta vodi makadamski put iz pravca sela Bratač koji se upravo završava kod mosta i nema svoj nastavak na drugoj strani rijeke. Nizozemska je zajedno sa Općinom Nevesinje, tokom 2011. godine izgradila dva kilometra neasfaltiranog lokalnog puta koji vodi ka mostu, čime je omogućen brži i lakši pristup.

Ispod mosta pronađena je oštećena ploča sa natpisom na arapskom jeziku koja je nekad stajala na mostu. Natpis je zbog dugogodišnjeg djelovanja vode dosta nejasan. Uz saradnju sa stručnjacima iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu pročitane su dvije riječi ”HAJRAT“ i ”MAHMUD“.

Zbog dugogodišnje izloženosti nepovoljnim atmosferskim utjecajima i neodržavanju most je danas u lošem stanju.

Opis

Izveden je kao mostovna konstrukcija sa tri otvora, zasvedena polukružnim lukovima. Most je znatnih dimenzije da bi propusni kapaciteti zadovoljili proljetne bujice. Ima tri polukružna otvora, od kojih je prvi svod uz lijevu obalu nešto manji, sa rasponom od 7,0 metara, dok su srednji i desni jednaki i široki po 9,0 metara. Stubovi između otvora su široki po 2,4 metra, a ukupna dužina mosta sa priobalnim navozima iznosi 35,50 metara.

Korito rijeke je najdublje pod svodom uz desnu obalu gdje protječe minimalna ljetna voda, kada ispod preostala dva svoda potpuno presuši. Visinska razlika od dna korita do najviše tačke intradosa svoda uz desnu obalu iznosi preko 8,50 metara. Ukupna širina mosta iznosi 3,20 metara. Ova mjera odgovara stazi na mostu, dubini svodova i razmaku čeonih zidova jer na mostu nema nikakve plastike, kao što su vijenci, prepusti čeonih zidova preko lukova i sl.

Na mostu nema traga završnom vijencu i korkaluku, kao na tipičnim mostovima osmanskih graditelja, a vjerovatno da nije imao niti nadozidanu ogradu kao neki stolački mostovi. Ako je uopće ikada staza na ovome mostu bila ograđena, onda je ta ograda bila izvedena od drveta i već davno bez traga propala.

Niveleta mosta diže se od obala prema sredini, a prelom nivelete je nad stubom koji je bliži desnoj obali pa su tako srednji i desni lučni otvor ne samo jednaki po rasponu luka već i po njegovoj visini.

Stubovi mosta ispadaju prema uzvodnoj strani u vidu uobičajenih trouglastih branika, čija je baza širina stuba 2,40 metara, a visina 1,80 metara. Osnova branika je približno istostraničan trougao. Sa nizvodne strane stubovi završavaju ovalnom formom čija je osnovica opet ravna širini stuba, a istak od ravnine čeonog zida 0,90 metara. Vertikalni dio stuba se diže od proširene temeljne baze koja djelimično viri iz nanosa u koritu kod stuba bližeg desnoj obali, do visine od oko 2,70 metara, da bi bez uobičajeno naglašenog vijenca prešao u neku vrstu piramidalnog završetka. Na nizvodnoj strani završetak ima oblik kupe koja se pri vrhu zaobljava.

U izgledu mosta vertikalni dijelovi stubova vidljivo se izdvajaju od ostale konstrukcije svojom bjelinom. Primjena otpornijeg bijelog krečnjaka za dijelove koji su veliki dio vremena u vodi povezuje ovaj objekat sa načinom primjene materijala kod mnogih naših poznatih mostova (Konjic, sarajevski mostovi itd). Svodovi mosta su zidani od dosta dobro obrađenog kamena sa radijalnim spojnicama u horizontalnim nizovima po dubini svoda. Imajući u vidu da graditelj nije težio plastici lukova, svodni kamen nije iste visine već se uklapa sa klesancima u čeonim zidovima. Tako je debljina svodova neprecizirana, a iznosi oko 35 cm. Na većem sačuvanom svodu, zaključni kamen čeonog luka posebno je plastično naglašen. Čeoni zidovi su rađeni od horizontalnih slojeva grublje obrađenog kamena. Visina čeonog zida iznad najviših tačaka na čeonom lukovima svodova iznosi 20–35 cm.

Danas je most u veoma lošem stanju, a nekada je to bio jedini most na rijeci Zalomki i jedini put u pravcu Gacka.

Literatura

• Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1969.