Mirtil (mitologija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Mirtil (grč. Μυρτίλος) je u grčkoj mitologiji bio sin boga Hermesa, a kočijaš kralja Enomaja. Kao njegove majke pominju se Teobula, Kleobula i danaida Faetusa. Takođe se pominju i Klitija i Mirto.[1] Prema nekim izvorima, bio je sin Zevsa i Klimene.[2]

Mitologija[uredi | uredi kod]

Kralj Enomaj je imao prelepu kćer Hipodamiju, ali nije želeo da se ona uda, ili zato što se plašio budućeg zeta ili zato što je i sam gajio grešnu ljubav prema njoj. Zato je zahtevao da se prosioci utrkuju sa njim na kočijama, a gubitnike je kažnjavao smrću i njihovim glavama je „kitio“ zidine svog dvorca. To nije omelo Pelopa da zaprosi lepu Hipodamiju, ali je pre trke lukavo tražio od Mirtila da izda svog gospodara ili tako što mu je obećao polovinu kraljevstva ili jednu noć sa svojom budućom suprugom u koju je Mirtil takođe bio zaljubljen. Zato je Mirtil zamenio gvozdene čivije voštanim na kočijama svog kralja i one su se u toku trke raspale. Kralj Enomaj se tom prilikom smrtno povredio, ali je stigao da prokune svog kočijaša da će umreti upravo od Pelopove ruke. Kada je Mirtil zatražio svoju nagradu ili po drugim pričama, probao da siluje Hipodamiju, Pelop ga je bacio u more. Mirtil je prokleo Pelopa i sve njegovo potomstvo, a Hermes, njegov otac, preneo ga je među zvezde u sazvežđe kočijaša (Auriga).[3]

Grob[uredi | uredi kod]

Mirtilov grob je prikazivan u Arkadiji u Feneju iza Hermesovog hrama. Takođe, priča se da se more oko južnog rta Eubeje naziva Mirtojskim morem, jer se tu Mirtil udavio kada ga je Pelop bacio u vodu.[3]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Greek Myth Index: Myrtilus Arhivirano 2010-09-25 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  2. Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  3. 3,0 3,1 Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.