Milindina pitanja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kralj Milinda sa budističkim monasima.

Milindina pitanja (pali: Milindapañha) je budistički spis na paliju koji prenosi navodni dijalog između indijskog arahata Nāgasene i helenističkog kralja Milinde (Menandar I). Djelo je književni spomenik indijskog duhovnog doticaja s Helenima uskoro nakon osvajanja Aleksandra Velikog.[1]

Milinda-pannha opisuje posjetu grčkog kralja Menandera budističkom svecu Nagaseni (živio oko 150 p.n.e.) te njihov razgovor, nakon kojega su se grčki kralj i njegova pratnja, kako navodi spis, preobratili na budizam. U Milindapañhi kralj, filozof i vičan debatama, postavlja seriju teških pitanja, na koja Nāgasena daje vrlo plastične i često vrlo pronicljive odgovore.

Budisti Milindapañhu smatraju autoritativnim delom, iako ono nije deo Tripitake.

Istorijska pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Grko-budistička statua Bude, Gandara (1–2 vek).

Kao ostatak grčke vojske Aleksandra Velikog koja je pokorila Perziju i područja sjeverne Indije, Grci su u današnjem Afganistanu i Pakistanu osnovali kraljevstvo Gandara/Baktrija, vladali značajnim dijelovima sjevero-zapadne Indije te prihvatili theravada oblik buddhizma.

Grci su još oko 200 godina nakon Menandera nastavili vladati Gandharom. Izdavali su svoj novac na kojem su grčkim slovima isticali ime Buddhe (grč. Boddo), osnovali su jednu od najznačajnijih kiparskih škola antike, gandharsku školu kiparstva, poznatu po spoju helenističkog kiparstva i budističkih uzora.

Nastanak spisa[uredi - уреди | uredi izvor]

Najraniji deo Milindapañha napisan je negde oko I veka, možda u severnom Pakistanu, da bi kasnije bio preveden na pāḷi i na kraju bio prenet na Šri Lanku, gde su vremenom dodavani još neki delovi.[2]

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Kada je kralj Milinda upitao Nagasenu da li mogu da raspravljaju o darmi, Nagasenu je odgovorio: "Gospodaru, učiniću to ako mogu sa vama da govorim kao sa učenom osobom, a ne sa vladarem." Kada je kralj upitao kakva je razlika između ta dva pristupa, Nagasena odgovori: "Kada učeni raspravljaju, verovanja bivaju razvejana, teorije oborene, tvrdnje pobijene, ideje prihvaćene, stanovišta izložena, a njima bivaju suprotstavljena neka druga stanovišta. Kada kraljevi raspravljaju, oni nešto kažu i onda kazne svakoga ko se sa tim ne slaže".[3]

Kralj Milinda otiđe tamo gdje se nalazio mudrac Naga­sena, pa ga pozdravi prijateljskim i ljubaznim riječima, a zatim s poštovanjem sjedne postrance. Uzvraćajući pozdrave, Nagasena pridobije kraljevu sklonost. Nakon toga kralj Milinda upita: "Kako se zoveš, gospo­dine?"

"Poznat sam pod imenom Nagasena, Veličanstvo! Tim me imenom nazivaju moja braća u nauci. Ipak, ma da roditelji daju takva imena kao Nagasena, ili Surasena, ili Virasena ili Sihasena, sve je to tek skupni naziv i podesna oznaka, jer ne postoji nikakvo ja."[4]

Kada je Nagasena predstavio budističko shvatanje nesopstva, da je ime samo oznaka koje ne predstavlja stvarni entitet, kralj Milinda se žestoko usprotivio. On tada pozove Grke i monahe kao svjedoke, pa se obrati Nagaseni ovim riječima:

"Ako ne postoji nikakvo ja, Nagasena, tko onda vama monasima daje odijelo, hranu, stan i lijekove? Tko se koristi svim tim stvarima, pošto ih je primio? Tko živi pravednim životom? Tko se posvećuje meditativnoj zadubljenosti? Tko stiže na kraj Uzvišenog puta - u nibbanu? Tko uništava živa bića? Tko uzima ono, što mu nije dano? Tko živi razvratnim živo­ tom? Tko laže? Tko se opija alkoholnim pićima? Tko vrši pet zlodjela, čiji se plodovi osjećaju već u ovom životu? - Ako je tako, kao jto ti kažeš, onda nema ni zasluge, ni uvrede, niti tko vrlli niti tko naređuje dobra i zla djela, niti postoje plodovi tih djela, a kad bi tebe netko ubio, ne bi počinio umorstvo. Ne postoje, dakle, pravi učitelji u vašoj školi. Kad kažeš, da te braća u nauci nazivaju Nagasena, što je onda taj Nagasena?"[5]

Kralj ga upita za svaki deo njega pojedinačno "je li neka od tih stvari, ili sve te stvari skupa, Nagasena?", uvek dobi odrečan odgovor. Na to kralj zaključi:

"Ma kako da te pitam, ne mogu nikako pronaći Nagasenu. Nagasena je prema tome samo prazno ime. Tko je ovaj Nagasena kojega vidimo pred sobom? Govoriš li neistinu i laž?"[6]

Nagasena ga onda pita kako je došao ovamo. Kralj kaže da je došao kočijom. „Razjasni mi, što je kočija“, zamoli ga Nagasena. „Je li ruda kočija?“ „Ne“, reče kralj. „Je li to osovina?“ „Nije.“ „Jesu li to točkovi, trup, držalje za barjak, jaram, uzde ili bič?“ i opet kralj odgovara odrečno. „Jesu li onda kočije nešto drugo osim tih delova?“. Kralj i na ovo odgovara sa „ne“, nakon čega Nagasena zaključi:

"Ma kako da te pitam, ne mogu nikako pronaći kočiju. Kočija je prema tome prazno ime. Šta je, dakle, ta kočija s kojom kažeš da si došao? Govoriš li neistinu i laž? Ne po­stoji stvar, koju nazivaš kočijom. Ti si vladar cijele Indije, moćan kralj! Koga se strašiš, kad govoriš neistinu?"[7]

Na taj Nagasenin odgovor, pet stotina Grka iz kraljeve pratnje počnu plje­skati, a kralj Milinda beše prinuđen da prizna kako su „kočije“ naziv za zbirku delova:

"Nisam rekao laž, gospodine. Kad imamo sve te stvari - rudu, osovinu, točkove, sjedište, ormu, jaram..., onda upotrebljavamo skup­ni naziv i podesnu oznaku za kočiju."[8]

Nagasena zaključi tu raspravu stihom iz Tipitake: "Baš kao što se za sklop delova koristi reč kočija, tako, kada postoje sastojci, po dogovoru ih nazivamo bićem" (SN V.10).[9]

Na pitanje kralja Milinde: "Može li postojati preporađanje, kad nema preseljenja duše?" Nagasena odgovara na sledeći način: "Da, poštovani kralju, može. Baš kao što neko može upaliti lampu koristeći neku drugu već upaljenu, a da pri tome ništa ne prelazi sa jedne lampe na drugu ili bas kao što učenik može naučiti stihove napamet od svog učitelja, a da se stihovi ne sele iz učitelja u učenika."[10]

Tumačenja[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako se takav razgovor možda odigrao, Milindapañha je književno delo. Verovatno je sastavljeno kao pomoć da se novim preobraćenicima objasne prividne kontradikcije u budističkom učenju i razjasne druge nejasnoće.[11]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. http://srednjiput.rs/tumacenja/cedomil-veljacic/komparativni-motivi/
  2. MILINDAPAÑHA
  3. Mil.28-9
  4. Milindapanha (knjiga II, pogl. 1.), prema Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
  5. Milindapanha (knjiga II, pogl. 1.), prema Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
  6. Milindapanha (knjiga II, pogl. 1.), prema Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
  7. Milindapanha (knjiga II, pogl. 1.), prema Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
  8. Milindapanha (knjiga II, pogl. 1.), prema Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
  9. Kočije Dhamme
  10. Milindapanha, V.5
  11. MILINDAPAÑHA