Mikolajivka (grad)
Mikolajivka
Миколаївка | |
|---|---|
grad | |
 Zastava  Grb | |
  Mikolajivka | |
| Koordinate: 48°51′01″N 37°46′03″E / 48.850278°N 37.7675°E | |
| Država | Ukrajina |
| Oblast | Donjecka |
| Rajon | Kramatorski |
| Površina | |
| • Ukupno | 8,03 km² |
| Nadmorska visina | 75 m m |
| Stanovništvo (2022) | |
| • Ukupno | 14.210 |
| • Gustina | 1.770/km² |
| Vremenska zona | UTC+2 |
| • Ljeti (DST) | UTC+3 |
| Poštanski broj | 84180-84182 |
| Pozivni broj | (+380) 6262 |
Mikolajivka (ukr. Миколаївка, rus. Николаевка) je grad u Ukrajini, Donjecka oblast, Kramatorski rajon.[α 1]
Geografija i osobine[uredi | uredi kod]
Grad se nalazi u blizini rijeke Donjeca, 20 kilometara istočno od Slavjanska. Nalazi se u blizini željezničke stanice Električna. U gradu se nalazi velika elektrana Slovjanska TES[α 2] u vlasništvu Donbasenerga[α 3] sa proizvodnim kapacitetom od 880 MW.
Historija[uredi | uredi kod]
Mikolajivka je osnovana u prvoj polovini 18. vijeka. Bila je vlasništvo Danila Bistrickog, oficira konvoja iz Izjumskog puka. Prema crkvenim zapisima i predanju, dvije porodice braće Grunskij stigle su na obale rijeke, udaljene otprilike petnaest/šesnaest kilometara od Slavjanska, i postale prvi naseljenici ovih mjesta. Rijeka koja se ulijevala u Severski Donjec bila je vrlo nemirna i, istječući iz jaruga i brda od crvene gline, odnijela je busene obale. Iz toga razloga se selo nazvalo Червоний Бик (Crveni bik). Stoga je se pretvorilo u slobodu, pa u selo. Do kraja 18. vijeka bilo je 397 domaćinstava, tj. oko dvije hiljade ljudi. Prema legendi, jedan od doseljenika je pronašao ikonu sa prikazom sv. Nikole, zbog čega je u selu podignuta kapela i nakon nekog vremena naselje je preimenovano u Mikolajivka. Prema predanju, kapela sa ikonom Nikole Čudotvorca je premještena u novosagrađenu crkvu 1748. godine, zatim je više puta obnavljana, osveštana od crkvenih službenika, te je selo postalo punopravna sloboda, crkvena parohija.
Godine 1903. Pjotr Semjonov-Tjan-Šanskij napisao je o Mikolajivki:
| “ | Sva glina iz Mikolajivskog nalazišta je visoke kvalitete i koriste je ne samo lončari obližnjeg sela, već i mnoga sela koja se nalaze 10 milja odavde. | ” |
Godine 1900. slavenski uzgajivač Essen izgradio je tvornicu porculana na bazi obojene gline između Mikolajivke i Raj-Olexandrivke, gdje su radili mnogi Mikolajivćani. Godine 1910. u Mikolajevki je osnovana lončarska škola u kojoj su četiri majstora podučavala oko 70 učenika.
Nakon Oktobarske revolucije u Mikolajevki je izabran Dobrovoljni revolucionarni komitet. Mikolajevski partizani koji su poginuli tijekom građanskog rata pokopani su u masovnoj grobnici u Rajhorodki. Godine 1931. u Mikolajivki je osnovana kolektivna farma. Godine 1932. na imanju je bilo 30 krava, 150 ovaca i 30 svinja. U selu su organizirane dvije zadruge.
Od oktobra 1941. do juna 1942. linija fronta je prolazila duž rijeke Donjec. U noći 2. septembra 1943. svi su stanovnici evakuirani duž cesta u smjeru Dnjepra. Time su Nijemci pokrivali odstupnicu, jer se zajedno sa civilima kretao njemački konvoj, konjski i strojni. Nijemci su pri povlačenju spalili gotovo cijelo selo. Od 940 kuća u Mikolajevki ostale su 72 kuće. Dana 12. septembra 1943. Crvena armija oslobodila je selo Varvarivka u Kramatorskom okrugu, gdje su bili smješteni stanovnici Mikolajevke.
U 1950-im godinama razvoj industrije u Donbasu zahtijevao je velike količine električne energije. Krajem 1951. godine počela je izgradnja velike termoelektrane na obalama rijeke Severski Donjec. Septembra 1954. Slovjanska DRES je počela proizvoditi električnu energiju. Zajedno sa elektranom u blizini sela Mikolajivka počela je izgradnja novog naselja. Odlukom izvršnog odbora regionalnog vijeća od 14. septembra 1956., selu Mikolajivki u Slovjanskom okrugu je zajedno sa novim selom državne elektrane Slavjansk dodijeljen naziv „sela gradskog tipa” (cелище міського типу). Odlukom izvršnog odbora regionalnog vijeća od 8. jula 1970., selo Biljajivka je uključeno u granice Mikolajivke.
Status grada je dobila od 2003.[1] premda je do 2016. bila dio Gradskog vijeća Slavjanska.
Grad je 3. jula 2014. potpuno bio blokiran od strane Oružanih snaga Ukrajine. Tijekom Rusko-ukrajinskog rata, u gradu su izbile žestoke borbe između jula i augusta 2014. Dana 2. oktobra 2014. objavljena je informacija da je kod Mikolajevke otkrivena masovna grobnica. Godine 2015. je gradska bolnica ponovnopuštena u rad. Zatim, 24. juna 2022. grad su ponovno zauzele oružane snage Luganske Narodne Republike.
Demografija[uredi | uredi kod]
Grad je prema popisu iz 2001. imao 16.620 stanovnika.[2], čija je podjela prema maternjem jeziku bila:[3]
- ukrajinski – 47,34%
- ruski – 51,45%
- bjeloruski – 0,18%
- armenski – 0,09%
- rumunjski – 0,04%
- grčki, poljski, bugarski – 0,01%
| 1959 | 1970 | 1979 | 1989 | 1998 | 2001 | 2004 | 2007 | 2010 | 2012 | 2013 | 2017 | 2019 | 2022 |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 7.014 | 15.309 | 16.613 | 16.189 | 16.400 | 16.620 | 16.408 | 16.203 | 15.920 | 15.780 | 15.684 | 15.109 | 14.724 | 14.210 |
Poznate osobe[uredi | uredi kod]
- Vasil Arhipenko, bivši sovjetski preponaš
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Spomenik palim borcima iz Drugog svjetskog rata -
Masovna grobnica vojnika iz Crvene armije -
Termoelektrana -
-
Granatiranje škole u Mikolajivki (august 2022) -
Ostaci škole u Mikolajivki (august 2022)
.JPG)
.jpg)
.jpg)
Bilješke[uredi | uredi kod]
- ↑ U Donjeckoj oblasti postoji još devet naselja istog imena, uključujući i selo Mikolajivka/Nikolaevka u okrugu Telmanovski.
- ↑ Ukr. Слов'янська теплоелектростанція.
- ↑ Donbasenergo, tvrtka za proizvodnju električne energije koja djeluje u istočnom dijelu Ukrajine. Tvrtka je osnovana 1995. godine kao rezultat restrukturiranja ukrajinskog energetskog sektora.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Odluka Vrhovne Rade Ukrajine br. 1246-IV od 18. novembra 2003,
- ↑ „Облікова картка м. Миколаївка на сайті Верховної Ради України”. Arhivirano iz originala na datum 12. 7. 2018. Pristupljeno 4. 7. 2014.
- ↑ „Розподіл населення за рідною мовою, Донецька область”. Arhivirano iz originala na datum 5. 3. 2016. Pristupljeno 23. 12. 2021.
- ↑ „Динаміка чисельності населення міст України”. Arhivirano iz originala na datum 19. 4. 2012. Pristupljeno 19. 4. 2014.