Mikel Laboa
Mikel Laboa | |
|---|---|
 | |
| Lični podaci | |
| Ime po rođenju | Mikel Laboa Mancisidor |
| Datum rođenja | 15. lipnja 1934. |
| Mjesto rođenja | Pasaia |
| Datum smrti | 1. prosinca 2008. |
| Zanimanje | pjevač, tekstopisac |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1964. - 2008. |
Mikel Laboa Mancisidor (15. lipnja 1934. - 1. prosinca 2008.) bio je baskijski pjevač.
Glazba Laboe, koji se smatra jednim od velikana baskijske glazbe, izvršila je utjecaj na mlađe generacije. Dokaz tome je album posvećen njemu Txerokee, Mikel Laboaren Kantak (Cherokee: Pjesme Miekal Laboe), koji su 1991. objavile razne rock i folk glazbene grupe mlađe generacije. Njegov album Bat-hiru (Jedan-tri), u glasanju čitatelja lokalnih novina Diario Vasco, proglašen je za najveći baskijski album u povijesti. Skoro sve njegove pjesme pisane su na baskijskom jeziku.
Laboa je rođen 15. lipnja 1934. u Pasaji, pokrajina Gipuskoa, u Španjolskoj Baskiji. Proveo je gotovo dvije godine svog djetinjstva u gradu Lekeitio. Pedesetih godina 20. stoljeća studirao je medicinu i psihijatriju u Pamploni, a i kasnije će svoju umjetničku karijeru stalno balansirati s medicinskom, koja je počela na Neuropsihijatrijskoom odjelu u bolnici "Patronato San Miguel" u Donostiji, gdje je radio gotovo 20 godina.
Tijekom studiranja zainteresirao se za glazbu, pod utjecajem umjetnika kao što su Atahualpa Yupanqui i Violeta Parra. Pošavši njihovim stopama, i Laboa je za sebe govorio da je "politički umjetnik". Godine 1958. debitirao je u teatru Gayarre u Pamploni.
Tijekom 1960-ih, zajedno s drugim baskijskim umjetnicima, osnovao je kulturnu skupinu "Ez Dok Amairu" ("Ne postoji 13"), koja je nastojla na različite načine revitalizirati baskijsku kulturu, dugo vremena potisnutu pod Francovim režimom. Usredsredili su se na oživljavanje i društveni statusbaskijskog jezika. Unutar ove skupine Laboa se, uz Benita Lertxundija, istakao kao najbolji primjer onoga što se nazivalo "novom baskijskom glazbom".
Laboina glazba može se opisati kao spoj tradicije, poezije i eksperimentalizma, u stilu pjesama pisanih 1960-ih i 1970-ih, ali je obogaćena Njegovim snažnim osobnim dodirom i jedinstvenim glasom. Njegovo djelo kombinira stare uzore reinterpretirane u modernom stilu, liriku autora poput Bertolta Brechta i prikladne skladbe. Posebno treba spomenuti njegove Lekeitioak, tj. eksperimentalne pjesme temeljene na uzvicima i onomatopejskim zvukovima, koje su se dakle pojavile mnogo prije sličnih uradaka Björk i drugih avangardnih glazbenika današnjice.
Njegov album Bat-Hiru iz 1974. proglašen je "najboljim albumom u povijesti" u anketi čitatelja novina Diario Vasco prije nekoliko godina. Neke od njegovih najpopularnijih pjesama već su postale klasici baskijske glazbe, osobito Txoria txori, njegova najpoznatija pjesma. Ostale istaknute pjesme uključuju Gure Hitzak (Naše riječi) i Haika mutil and Baga, biga, higa.
Laboa je stvarao u punoj kreativnoj snazi tijekom 35 godina, sve do duboke starosti, kad ga je krhko zdravlje odvuklo daleko od svjetala pozornice. Često je surađivao s jazz glazbenikom Iñakijem Salvadorom i s Donostijskim korom (Orfeón Donostiarra). Neke od njegovih najpoznatijih pjesama uključene su u dokumentarni film Julija Medeme pod naslovom La pelota vasca (Baskijska lopta). Poslednji put nastupio je 11. srpnja 2006, kad je otvorio "Koncert za mir" Boba Dylana u Donostiji.[1]
Zanimljivo obilježje naslova njegovih albuma je činjenica da su numerički. Ovaj običaj je započeo godine 1974. s izdavanjem albuma Bat hiru (1-3). Album 2, s pjesmama na temelju Brechtovih djela, zabranili su cenzori Francova režima.
Njegova posljednja glazbena suradnja bila je s grupom "Naizroxa" iz Pasaie, gdje je doprinio prvoj i jedinoj pjesmi na prvom disk, "Iqharaturic" .
Laboa je umro 1. prosinca 2008. u bolnici u Donostiji, u dobi od 74 godine.