Mendeljejevljevi predviđeni elementi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kada je Dmitrij Ivanovič Mendeljejev radio periodni sustav elemenata ostavio je mjesta za tada nepoznate elemente kojima je i predvidio njihova karakteristična svojstva. Privremeno ih je nazvao koristeći prefikse eka-, dvi- i tri- iz sanskrta koji su označavali koliko su mjesta udaljeni od postojećih elementa sa sličnim svojstvima.

Za četiri takva elementa lakša od lantanoida: ekaaluminij (El), ekabor (Eb), ekamangan (Em) i ekasilicij (Es), predviđena svojstva su se dobro slagala sa svojstvima galija, skandija, tehnecija i germanija, elemenata koji su naknadno popunili mjesta koja je Mendeljejev predvidio.

Ekabor i skandij[uredi - уреди | uredi izvor]

Skandij je kao oksid izolirao Lars Fredrick Nilson u proljeće 1879. godine. Sličnost je prepoznao Per Teodore Cleve koji je kasnije te godine obavijestio Mendeljejeva. Mendeljejev je za ekabor predvidio atomsku masu od 44, a atomska masa skandija je 44,955910.

Ekamangan i tehnecij[uredi - уреди | uredi izvor]

Tehnecij su izolirali Carlo Perrier i Emilio Segrè 1937., dugo nakon Mendeljejevove smrti, na uzorcima molibdena koji je bio bombardiran jezgrama deuterija iz Lawrenceovog ciklotrona. Mendeljejev je za ekamangan predvidio atomsku masu od 100, a atomska masa najtežeg izotopa tehnecija-98 je 97,907215.

Ekasilicij i germanij[uredi - уреди | uredi izvor]

Germanij je izoliran 1882. i dao je najbolju potvrdu teorije u to doba zbog veće razlike svojstava u odnosu na susjedne elemente nego što je ona bila kod prethodno otkrivenih predviđenih elemenata.

Svojstvo Ekasilicij Germanij
atomska masa 72 72,59
gustoća (g/cm3) 5,5 5,35
talište (°C) visoko 947
boja siva siva