Ljubinko Ilić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ljubinko Ilić
Rudarski stručnjak, naučnik i pronalazač
Rođenje10. VIII. 1940.
Skoplje
NacionalnostSrbin
Ostala imenaDr. Ljubinko D. Ilić
ObrazovanjeRudarski fakultet, Tuzla
Alma materUniverzitet u Sarajevu
Zanimanjerudarski inženjer
Poznat/a pokolubarskoj metodi sanacije klizišta
Suprug/aBlagica, r. Nikolić iz Štrpca
Djecatri kćerke (Jasna, Sanja i Maja)
Rodbinasestra Ljiljana Pekić, novinarka i književnica
otac Dragutin porijeklom s Kosova, majka Dafina (rođ. Podrumac) iz Belog Manastira, baka po majci Justina (rođ. Popović) iz Bolmana
Nagrade20-ak zlatnih medalja i najviših priznanja

Dr. Ljubinko (Dragutina) Ilić (Skoplje, 10. VIII. 1940), srpski rudarski stručnjak, naučnik i pronalazač.

Školovanje[uredi | uredi kod]

Osmogodišnju školu završio je u Belom Manastiru, a srednju u Osijeku 1960. godine. Diplomirao je na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli. Na istom je fakultetu i magistrirao 1975. godine (magistarski rad "Povećanje visine kosovskih odlagališta u zavisnosti od tehnologije i geomehaničkih karakteristika") te doktorirao 1982. doktorskom disertacijom "Određivanje optimalnog kapaciteta odlagališta za uslove kosovskog ugljenog basena". Viši naučni saradnik je Rudarsko-geološkog fakulteta i Rudarskog instituta u Beogradu.

Stručni rad[uredi | uredi kod]

Poslije diplomiranja zaposlio se u Rudniku uglja "Kosovo" i vrlo brzo bio zapažen po upornosti, znanju i istraživačkom duhu.

Na poslu u Rudniku "Kosovo", Površinski kop (PK) "Belaćevac", napredovao je u stručnoj i naučnoj oblasti. Poslije pripravničkog staža postavljen je za smjenskog inženjera, zatim za šefa BTO-sistema, tehničkog direktora Rudnika "Kosovo-Belaćevac" te glavnog inženjera rudnika.

Paralelno sa stručnim radom i napredovanjem, radio je na naučnom usavršavanju. Poslije magistriranja 1975. premješten je na mjesto upravnika Instituta INKOS u Obiliću, gdje je uzimanjem doktorske teze nastavio s intezivnim naučno-istraživačkim radom. U tom institutu nastaje prva faza njegovog kasnijeg patentiranog pronalaska "sanacija klizišta neinvazivnim postupkom", koja je bila vezana za jednogodišnji naučno–istraživački projekt pod nazivom "Mogućnost primene elektroosmoze u rudarstvu" Pokrajinske zajednice za naučni rad.

Kao rukovodioca spomenutog projekta, Pokrajinska zajednica za naučni rada šalje ga 1980. godine na specijalizaciju na en:Imperial College London kod prof. Bishopa. Nakon uspešno završene specijalizacije u Londonu, Rudnik ga šalje na subspecijalizaciju za površinsku eksploataciju u Poltegor u Poljskoj.

Zapaženi stručni i naučno-istraživački rad u rudarstvu, kao i nestabilna politička situacija u Pokrajini Kosovo, odveli su ga 1982. godine u Rudarski basen (RB) "Kolubara" u Lazarevcu. Tu je, uporedo s radom u rudniku, odbranio već pripremljenu doktorsku disertaciju iz oblasti geotehnike u rudarstvu i doktorirao 1982. godine. U RB "Kolubara" radio je na stručnim radnim mjestima, od glavnog projektanta, preko rukovodioca rudarskog projektovanja, do glavnog rudarskog inženjera.

Naučna djelatnost[uredi | uredi kod]

Paralelno sa stručnim radom u Rudarskom basenu "Kolubara", radio je i na Rudarsko-geološkom fakultetu i Rudarskom institutu u Beogradu, na kojima je sticao naučna zvanja. U RB "Kolubara", kao što je bilo i u Rudniku "Kosovo", ponovo nailazi na klizišta i poslije upornog istraživačkog i teorijskog rada objavljuje knjigu "Geomehanika na površinskim kopovima", u kojoj obrađuje tipove klizišta s mogućnostima primjene novih savremenih postupaka sanacije klizišta. Knjiga je izašla iz štampe 1991. godine i veoma je dobro primljena u stručnim krugovima pa mu kolege predlažu da te svoje savremene metode sanacije klizišta opisane u knjizi patentira. Poslije nekoliko godina oklijevanja, patentnu prijavu podnio je 1996. godine, kada zvanično počinje bavljenje pronalazaštvom.

Objavio je preko 100 naučnih radova i projekata. Žigom kolubarska metoda zaštitio je tri svoje inovacije, koje mogu naći široku primjenu ne samo u sanaciji nestabilnih padina - klizišta, već i pri poboljšanju svojstva tla ispod temeljnih stopa, čime se sprečava pojava vlažnosti i slijeganje zgrada. Zahvaljujući njegovim inovacijama sanirana su mnoga klizišta u Srbiji i isušena vlaga iz mnogih zgrada u Srbiji i drugim zemljama.

Dr. Ljubinko Ilić, kao naučnik koji se posvetio naučno-istraživačkom radu, postigao je punu afirmaciju i svojim radovima postao poznat u svijetu, što mu je donijelo brojne nagrade i priznanja. Karakteristika njegovog naučnog rada je da je paralelno s prijavljivanjem pronalazaka iste praktično provjeravao na terenu rudnika, a rezultate objavljivao u stručnim časopisima.

Priznanja i članstva[uredi | uredi kod]

Osvojio je oko 20 zlatnih medalja i najviših priznanja na domaćim i svjetskim manifestacijama pronalazača. Član je Srpske akademije inovacionih nauka i Jugoslovenske inženjerske akademije.

Izuzetno značajan datum u karijeri dr. Ilića bio je prijem u Udruženje univerzitetskih profesora i naučnika Srbije (UUPNS), kao i u Jugoslovensko udruženje pronalazača i novatora (JUPIN), što mu je mnogo pomoglo u daljem naučno-istraživačkom i inovatorskom radu. Za zalaganje u UUPNS-u godine 1999. nagrađen je zlatnom medaljom i diplomom "Prof. dr Vojislav K. Stojanović" (osnivač UUPNS-a).

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • "Uticaj otpora kopanja na izbor bagera", "Zbornik radova Rudarsko-geološkog fakulteta", br. 25 (1986), str. 69-78.
  • "Geomehanika na površinskim kopovima", Savez inženjera i tehničara Jugoslavije, Beograd, 1991.
  • "Mogućnost predviđanja klizišta na površinskim kopovima", "Tehnika", god. 51, br. 5/6 (1996), str. 6-10.
  • "Primena savremenih postupaka u sprečavanju aktiviranja nestabilnih zona i klizišta", "Tehnika", god. 54, br. 1 (1999), str. 6-9.
  • "Rizik od izazivanja zemljotresa u rudarstvu", "Tehnika", god. 54, br. 3 (1999), str. 18-21.
  • "Monografija stavaralaca - [tj. stvaralaca] autora, naučno, tehničko, tehnoloških i ekoloških dostignuća u Saveznoj Republici Jugoslaviji" (urednik Ljubinko Ilić), JUPIN [tj.] Jugoslovensko udruženje pronalazača i novatora, Beograd, 2001.
  • "Sprečavanje aktiviranja klizišta" (suautori Gordana Stajić i Dragoljub Urošević), u: "Konferencija Ekološki problemi gradova", Društvo za širenje i primenu nauke i prakse u zaštiti životne sredine, Beograd, 2004, str. 267-276.
  • "Evropsko zlato srpskom pronalazaču : kako sam postao pronalazač", Coming, Beograd, 2008.

Knjige, medalje i priznanja[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Ljiljana Pekić: "Čudni putevi bivšeg belomanastirskog osnovca, danas doktora rudarstva Ljubinka Ilića > Naš čovek spašava Vaterlo", "Novosti 7 dana", III, 59, 8 - Zagreb - Vukovar, 29. I. 2001.