Ljubinko Ilić
| Ljubinko Ilić | |
|---|---|
 Rudarski stručnjak, naučnik i pronalazač | |
| Rođenje | 10. VIII. 1940. Skoplje |
| Nacionalnost | Srbin |
| Ostala imena | Dr. Ljubinko D. Ilić |
| Obrazovanje | Rudarski fakultet, Tuzla |
| Alma mater | Univerzitet u Sarajevu |
| Zanimanje | rudarski inženjer |
| Poznat/a po | kolubarskoj metodi sanacije klizišta |
| Suprug/a | Blagica, r. Nikolić iz Štrpca |
| Djeca | tri kćerke (Jasna, Sanja i Maja) |
| Rodbina | sestra Ljiljana Pekić, novinarka i književnica otac Dragutin porijeklom s Kosova, majka Dafina (rođ. Podrumac) iz Belog Manastira, baka po majci Justina (rođ. Popović) iz Bolmana |
| Nagrade | 20-ak zlatnih medalja i najviših priznanja |
Dr. Ljubinko (Dragutina) Ilić (Skoplje, 10. VIII. 1940), srpski rudarski stručnjak, naučnik i pronalazač.
Školovanje[uredi | uredi kod]
Osmogodišnju školu završio je u Belom Manastiru, a srednju u Osijeku 1960. godine. Diplomirao je na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli. Na istom je fakultetu i magistrirao 1975. godine (magistarski rad "Povećanje visine kosovskih odlagališta u zavisnosti od tehnologije i geomehaničkih karakteristika") te doktorirao 1982. doktorskom disertacijom "Određivanje optimalnog kapaciteta odlagališta za uslove kosovskog ugljenog basena". Viši naučni saradnik je Rudarsko-geološkog fakulteta i Rudarskog instituta u Beogradu.
Stručni rad[uredi | uredi kod]
Poslije diplomiranja zaposlio se u Rudniku uglja "Kosovo" i vrlo brzo bio zapažen po upornosti, znanju i istraživačkom duhu.
Na poslu u Rudniku "Kosovo", Površinski kop (PK) "Belaćevac", napredovao je u stručnoj i naučnoj oblasti. Poslije pripravničkog staža postavljen je za smjenskog inženjera, zatim za šefa BTO-sistema, tehničkog direktora Rudnika "Kosovo-Belaćevac" te glavnog inženjera rudnika.
Paralelno sa stručnim radom i napredovanjem, radio je na naučnom usavršavanju. Poslije magistriranja 1975. premješten je na mjesto upravnika Instituta INKOS u Obiliću, gdje je uzimanjem doktorske teze nastavio s intezivnim naučno-istraživačkim radom. U tom institutu nastaje prva faza njegovog kasnijeg patentiranog pronalaska "sanacija klizišta neinvazivnim postupkom", koja je bila vezana za jednogodišnji naučno–istraživački projekt pod nazivom "Mogućnost primene elektroosmoze u rudarstvu" Pokrajinske zajednice za naučni rad.
Kao rukovodioca spomenutog projekta, Pokrajinska zajednica za naučni rada šalje ga 1980. godine na specijalizaciju na en:Imperial College London kod prof. Bishopa. Nakon uspešno završene specijalizacije u Londonu, Rudnik ga šalje na subspecijalizaciju za površinsku eksploataciju u Poltegor u Poljskoj.
Zapaženi stručni i naučno-istraživački rad u rudarstvu, kao i nestabilna politička situacija u Pokrajini Kosovo, odveli su ga 1982. godine u Rudarski basen (RB) "Kolubara" u Lazarevcu. Tu je, uporedo s radom u rudniku, odbranio već pripremljenu doktorsku disertaciju iz oblasti geotehnike u rudarstvu i doktorirao 1982. godine. U RB "Kolubara" radio je na stručnim radnim mjestima, od glavnog projektanta, preko rukovodioca rudarskog projektovanja, do glavnog rudarskog inženjera.
Naučna djelatnost[uredi | uredi kod]
Paralelno sa stručnim radom u Rudarskom basenu "Kolubara", radio je i na Rudarsko-geološkom fakultetu i Rudarskom institutu u Beogradu, na kojima je sticao naučna zvanja. U RB "Kolubara", kao što je bilo i u Rudniku "Kosovo", ponovo nailazi na klizišta i poslije upornog istraživačkog i teorijskog rada objavljuje knjigu "Geomehanika na površinskim kopovima", u kojoj obrađuje tipove klizišta s mogućnostima primjene novih savremenih postupaka sanacije klizišta. Knjiga je izašla iz štampe 1991. godine i veoma je dobro primljena u stručnim krugovima pa mu kolege predlažu da te svoje savremene metode sanacije klizišta opisane u knjizi patentira. Poslije nekoliko godina oklijevanja, patentnu prijavu podnio je 1996. godine, kada zvanično počinje bavljenje pronalazaštvom.
Objavio je preko 100 naučnih radova i projekata. Žigom kolubarska metoda zaštitio je tri svoje inovacije, koje mogu naći široku primjenu ne samo u sanaciji nestabilnih padina - klizišta, već i pri poboljšanju svojstva tla ispod temeljnih stopa, čime se sprečava pojava vlažnosti i slijeganje zgrada. Zahvaljujući njegovim inovacijama sanirana su mnoga klizišta u Srbiji i isušena vlaga iz mnogih zgrada u Srbiji i drugim zemljama.
Dr. Ljubinko Ilić, kao naučnik koji se posvetio naučno-istraživačkom radu, postigao je punu afirmaciju i svojim radovima postao poznat u svijetu, što mu je donijelo brojne nagrade i priznanja. Karakteristika njegovog naučnog rada je da je paralelno s prijavljivanjem pronalazaka iste praktično provjeravao na terenu rudnika, a rezultate objavljivao u stručnim časopisima.
Priznanja i članstva[uredi | uredi kod]
Osvojio je oko 20 zlatnih medalja i najviših priznanja na domaćim i svjetskim manifestacijama pronalazača. Član je Srpske akademije inovacionih nauka i Jugoslovenske inženjerske akademije.
Izuzetno značajan datum u karijeri dr. Ilića bio je prijem u Udruženje univerzitetskih profesora i naučnika Srbije (UUPNS), kao i u Jugoslovensko udruženje pronalazača i novatora (JUPIN), što mu je mnogo pomoglo u daljem naučno-istraživačkom i inovatorskom radu. Za zalaganje u UUPNS-u godine 1999. nagrađen je zlatnom medaljom i diplomom "Prof. dr Vojislav K. Stojanović" (osnivač UUPNS-a).
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- "Uticaj otpora kopanja na izbor bagera", "Zbornik radova Rudarsko-geološkog fakulteta", br. 25 (1986), str. 69-78.
- "Geomehanika na površinskim kopovima", Savez inženjera i tehničara Jugoslavije, Beograd, 1991.
- "Mogućnost predviđanja klizišta na površinskim kopovima", "Tehnika", god. 51, br. 5/6 (1996), str. 6-10.
- "Primena savremenih postupaka u sprečavanju aktiviranja nestabilnih zona i klizišta", "Tehnika", god. 54, br. 1 (1999), str. 6-9.
- "Rizik od izazivanja zemljotresa u rudarstvu", "Tehnika", god. 54, br. 3 (1999), str. 18-21.
- "Monografija stavaralaca - [tj. stvaralaca] autora, naučno, tehničko, tehnoloških i ekoloških dostignuća u Saveznoj Republici Jugoslaviji" (urednik Ljubinko Ilić), JUPIN [tj.] Jugoslovensko udruženje pronalazača i novatora, Beograd, 2001.
- "Sprečavanje aktiviranja klizišta" (suautori Gordana Stajić i Dragoljub Urošević), u: "Konferencija Ekološki problemi gradova", Društvo za širenje i primenu nauke i prakse u zaštiti životne sredine, Beograd, 2004, str. 267-276.
- "Evropsko zlato srpskom pronalazaču : kako sam postao pronalazač", Coming, Beograd, 2008.
Knjige, medalje i priznanja[uredi | uredi kod]
-
Naslovnica knjige "Geomehanika na površinskim kopovima -
Orden viteza (Belgija) -
Zlatna medalja iz Sevastopolja -
Zlatna medalja sa likom Nikole Tesle -
Diploma Brussels Eureka '99 -
Plaketa UUPNS-a -
Godišnja nagrada Privredne komore Beograda -
Zlatna plaketa Saveza pronalazača Jugoslavije
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- Ljiljana Pekić: "Čudni putevi bivšeg belomanastirskog osnovca, danas doktora rudarstva Ljubinka Ilića > Naš čovek spašava Vaterlo", "Novosti 7 dana", III, 59, 8 - Zagreb - Vukovar, 29. I. 2001.