Leukocit

Izvor: Wikipedia
Eritrociti (lijevo) i leukociti (desno)

Leukociti su bijele krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Promjer im je 8 – 12 mikrometara. U litri krvi ima ih od 4 – 8x109. Leukociti se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.

Broj kod zdravih osoba se kreće od 5-8x109 u 1 cm³ krvi i on se mijenja tijekom različitih fizioloških uvjeta i tijekom starosti.

Uloga leukocita je mnogostruka: fagocitoza je sposobnost da unese bakterije u svoju citoplazmu, da ih probavi i da stvara antitjela, a sekretorna aktivnost je sposobnost leukocita da stvaraju enzime, histamin i heparin.

Kemijska i fizikalna svojstva[uredi - уреди]

Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, puno nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim prelaze iz krvi u tkiva.

Građa[uredi - уреди]

Oblik leukocita se razlikuje. Svi leukociti periferne krvi su okruglog oblika. Granulasti u citoplazmi imaju specifične granule koje se boje kiselim i baznim bojama, a ima i neutralnih granula. Limfociti su okrugle stanice koje čine ⅓ leukocita periferne krvi. Monociti su najmanje zastupljeni leukociti i jedro im može biti različitog oblika. Veličina leukocita je različita: granulocita je 12-15 mikrona, limfocita oko 10 mikrona, a monocita oko 15-30 mikrona.

Osnovni dijelovi su citoplazma i jedro. Granulociti mogu biti prema boji: azurofilni-boje se ljubičasto, bazofilni-boje se plavo-crno, eozinofilni-boje se crveno i neutrofilni-boje se svijetlo ružičasto.

Vrste leukocita[uredi - уреди]

Postoje tri glavne vrste leukocita:

  • 1) Granulociti – najbrojnija vrsta leukocita. Pretežno imaju nepravilnu jezgru podijeljenu na režnjiće (segmentirani granulociti), a u mlađim stanicama je nepodijeljena (nesegmentirani granulociti). Prema boji zrnaca u citoplazmi granulociti se dijele na:
    • a) neutrofilne – ima ih oko 60%, neobojeni su, sitni te veoma pokretni. Sadržavaju niz enzima koji sudjeluju u razgradnji fagocitiranih tvari kao npr. amilaza, katalaza, nukleaza...
    • b) eozinofilni – ima ih 2 – 4%, Manje su pokretni od neutrofila. Sadržavaju histamin te sudjeluju u alergijskim reakcijama.
    • c) bazofilni – ima ih do 5%, modra zrnca, nejednake veličine. U zrncima je pohranjena tvar koju nazivamo heparin te ona sprečava proces zgrušavanja krvi u krvotoku.
  • 2) Limfociti – ima ih oko 30%. Promjer im je 8 – 12 mikrometara. Imaju veliku okruglu jezgru i oskudnu citoplazmu. I oni su pokretne stanice. Funkcija limfocita je stvaranje globulina, a imaju i važnu ulogu u imunološkoj obrani organizma jer su im antitijela pretežno gama-globulini. Stvaranje i propadanje limfocita je veoma brzo, te se čitava populacija može izmijeniti u roku 24 sata.
  • 3) Monociti – ima ih oko 6%. Promjer im je 10 – 24 mikrometra, te imaju veliku, većinom režnjastu jezgru, bubrežasta oblika. Oni su također pokretne stanice, a glavna funkcija im je fagocitoza.

Stvaranje leukocita[uredi - уреди]

Životni vijek leukocita je različit. Neki leukociti koji nastaju u koštanoj srži ostaju tamo pohranjeni dok za njima ne nastane potreba. Npr. granulociti nakon što dospiju u krv žive još oko 5 dana. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača. To su prvenstveno mikroorganizmi, ali i mnoge otrovne tvari.

Granulociti se stvaraju u jetri kod ploda, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži, limfocitne se stvaraju u slezini a u manjim količinama u koštanoj srži, a monociti se stvaraju u koštanoj srži.