Leiopelmatidae
| Leiopelmatidae Vremenski raspon: 200–0 Ma rana jura – danas[1] | |
|---|---|
| |
| Hochstetterova žaba (Leiopelma hochstetteri) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Životinje |
| Koljeno: | Svitkovci |
| Razred: | Vodozemci |
| Red: | Anura |
| Podred: | Archaeobatrachia |
| Porodica: | Leiopelmatidae Mivart, 1869. |
| Rod: | Leiopelma Fitzinger, 1861 |
| Vrste | |
| |
Leiopelmatidae ili novozelandske primitivne žabe su endemska porodica žaba koja pripada podredu Archaeobatrachia i nastanjuje nekoliko područja na Novom Zelandu. Njihova relativno primitivna forma indicira da imaju prapovijesno porijeklo; neki suvremeni sistematičari smatraju kako se novozelandske žabe iz porodice Leiopelmatidae mogu spojiti sa sjevernoameričkim žabama iz reda Ascaphus, međutim danas prevladava mišljenje kako se radi o, taksonomski, dvije različite skupine. Danas su poznate četiri vrste žaba iz ove porodice i sve nastanjuju isključivo Novi Zeland.
Glavne karakteristike žaba iz ove porodice su dodatni kralješci (ukupno ih imaju 9) te ostaci repnih mišića kod odraslih (iako odrasli zapravo nemaju rep, koji je prisutan kod mladih žaba zbog nerazvijenih pluća, što uzrokuje potrebu za dodatnom kožom preko koje dišu). Kako i sjevernoamerička porodica Ascaphidae, koja pripada istom podredu, posjeduje ove karakteristike, neki su sistematičari predložili ranije spomenuto spajanje ovih porodica u jednu skupinu.
Jedna od važnih karakteristika ove porodice je i kasni oporavak od skoka, odnosno dugo vrijeme koje im je potrebno između dva uzastopna skoka, što je posljedica načina skakanja i zapravo atavizam kojega su žabe u evoluciji izgubile, ubrzavši znatno svoje skočno vrijeme.
Radi se o iznimno malim žabama koje narastu do 5 centimetara. Jaja uglavnom liježu u vlažno tlo, najčešće ispod kamenja ili vegetacije. Nakon izlijeganja iz jaja, punoglavci se razvijaju na leđima mužjaka, bez potrebe za vodom. Ipak, Hochstetterova žaba liježe svoja jaja u plitkim vodenim površinama i ima slobodne punoglavce, koji, doduše, ne plivaju i ne hrane se daleko od mjesta izlijeganja prije nego što postanu odrasle žabe. Životni vijek im može biti i preko 30 godina, što je iznimno dugo za ovako malene organizme.
Vrste[uredi | uredi kod]
Porodica LEIOPELMATIDAE
- Rod Leiopelma
- Archeyjeva žaba, Leiopelma archeyi Turbott, 1942
- Hamiltononova žaba, Leiopelma hamiltoni McCulloch, 1919
- Hochstetterova žaba, Leiopelma hochstetteri Fitzinger, 1861
- Maudska žaba, Leiopelma pakeka Bell, Daugherty & Hay, 1998
Izumrle vrste[uredi | uredi kod]
Danas su poznate ukupno tri izumrle vrste i to preko podfosilnih ostataka, a i one su nastanjivale Novi Zeland. Te su vrste izumrle tokom posljednjih 1,000 godina.[2][3][4]
- †Aurorina žaba, Leiopelma auroraensis
- †Markhamova žaba, Leiopelma markhami[5]
- †Waitomska žaba, Leiopelma waitomoensis[6]
Poznate su i dvije neimenovane vrste iz miocenskog perioda, pronađene u sklopu faune Saint Bathans.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>; nije zadan tekst za reference po imenuEoR - ↑ Worthy, Trevor H. (1987). „Osteology of Leiopelma (Amphibia: Leiopelmatidae) and descriptions of three new subfossil Leiopelma species”. Journal of the Royal Society of New Zealand 17 (3): 201–251. DOI:10.1080/03036758.1987.10418160.
- ↑ Worthy, Trevor H. (1987). „Palaeoecological information concerning members of the frog genus Leiopelma: Leiopelmatidae in New Zealand”. Journal of the Royal Society of New Zealand 17 (4): 409–420. DOI:10.1080/03036758.1987.10426482.
- ↑ Nadia Webster (2004). „Native frog captive husbandry manual”. Department of Conservation. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 29 January 2015.
- ↑ „Holotype of Leiopelma markhami”. Collections Online. Museum of New Zealand Te Papa Tongarewa. Pristupljeno 17 July 2010.
- ↑ „Holotype of Leiopelma waitomoensis”. Collections Online. Museum of New Zealand Te Papa Tongarewa. Pristupljeno 17 July 2010.
- ↑ Updating The Record from the Early Miocene St Bathans Fauna, Central Otago and its Significance for Documenting the Assembly of New Zealand’s Terrestrial Biota, Conference Paper · July 2014
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- New Zealand Frog Conservation Biology - research on New Zealand frog biology