Latra
Latra je bila jedna od liburnskih božanstava, zaštitnica porodica i rodova i gospodarica zagrobnog života, koja je tokom rimske vladavine u potpunosti zadržala svoje ime, a samim time i prvobitni karakter. Ovo božanstvo opstalo je bez izjednačavanja sa svojim rimskim pandanom, zbog veće slobode koju su Liburni imali u odnosu na neke svoje susjede, prije svega Dalmate. Po broju posveta predstavlja možda i najvažnije liburnsko božanstvo.[1]
Prije rimskog osvajanja jadranske obale i unutrašnjosti te uspostavljanja provincije Dalmacije Liburni su narod koji je obitavao na obalnom pojasu sjevernog i srednjeg Jadrana. O liburnskoj religiji i vjerovanjima ne zna se mnogo, ali rimskim osvajanjem Liburni su svoja autohtona božanstva počeli bilježiti i poštovati na rimski način i u rimskoj formi.
Rimljani nisu imali jedinstven i savršeno oblikovan sistem vjerovanja te se dolaskom u kontakt s brojnim narodima i običajima on tokom stoljeća mijenjao. Rimska božanstva s vremenom su dobivali različite atribute, a uvodila su se i nova. Kod Liburna (i Histra) iz rimskog je vremena ostalo najviše epigrafskih dokaza autohtonih vjerovanja, u poređenju sa ostalim narodima u provincijama Dalmaciji i Panoniji. Ta činjenicu posljedica je velikog stepen rimskog uticaja i romanizacije. Dolaskom rimskog pisma i forme posveta epigrafskih spomenika, u tim krajevima pojavljuje se najveći broj onih s imenom autohtonih božanstava. Liburni su na područjima Ilirika imali posebnu ulogu tokom i nakon rimskog osvajanja, što im je omogućilo veću slobodu u izražavanju autohtone tradicije.[2]
Po broju posveta u Liburniji Latra se izdvaja sa ukupno dvanaest epigrafskih spomenika.[3] Po rasporedu i broju nađenih natpisa njih šest nađeno je u Nedinumu te se nameće zaključak da je središte Latrina kulta bilo upravo u današnjem Nadinu.[1] Uz spomenute, dva su nađena u Aseriji, dva u Koriniju te jedan na Roškom slapu, što navodi na zaključak da je kult bio najzastupljeniji u središnjem dijelu Liburnije. Jedini natpis nađen izvan Liburnije jest onaj iz Salone.[4]
Nije moguće odrediti kada je kult nastao. Po jednoj predpostavci liburnski kult vuče korijene iz neolitskih kultova plodnosti koji su bili karakteristični za taj praistorijski period.
Po po broju posveta ističu se liburnska gentilna imena Calpurnius i Turranius, a najuzvišeniji bio je Tit Turanije Ruf koji je sa sinovima u čast svoje titule edila podigao svetište s portikom na području današnje Škabrnje u nadinskom ageru jer je na toj lokaciji od ranije postojalo mjesta gdje se tradicionalno njegovao kult Latre.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Sara Iglić (diplomski rad): Uloga religije u romanizaciji Liburnije”. Sveučilište u Zadru - Odjel za arheologiju - Diplomski sveučilišni studij arheologije (jednopredmetni), 2017. Pristupljeno 5. 10. 2023.
- ↑ „Marin Zaninović: Liburnia militaris”. Arheološki zavod - Filozofski fakultet, Zagreb, 1989. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Filip Budić ŽENSKA BOŽANSTVA NA JADRANU U ODNOSU PREMA GRČKIM MITOVIMA O JADRANU”. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Odsjek za arheologiju Katedra za klasičnu arheologiju, 2016. Pristupljeno 5. 10. 2023.
- ↑ „Liburni”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.. Pristupljeno 5. 10. 2023.