Lastovo (općina)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lastovo

LastovoTown.jpg

Osnovni podaci
Županija Dubrovačko-neretvanska
Stanovništvo
Stanovništvo ((2001/2011)) 835
Geografija
Koordinate 42°46′N 16°54′E / 42.76°N 16.90°E / 42.76; 16.90
Lastovo is located in Hrvatske
Lastovo
Lastovo
Lastovo (Hrvatske)
Ostali podaci


Koordinate: 42° 45′ 36" SGŠ, 16° 53′ 60" IGD

Lastovo je mjesto i općina u Hrvatskoj. Administrativno pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Uz Knežev dvor nalazi se Crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena u 14. stoljeću. Gradnja je započela 1340. od strane svećenika Andrije Škrinjića, a dovršena je 1418. U luneti iznad ulaznih vrata nalazi se tekst o gradnji crkve i grb svećenika Vlahanovića koji je dovršio gradnju. Duga je 15, a široka 7 m. U unutrašnjosti crkve na oltaru nalazi se svečeva slika iz 1515., a na stropu barokne kompozicije biblijska tema. Crkva je služila kao kapela lastovskog kneza i u njoj se do 1864. govorila misa. Zatim joj je skinuta posveta i pretvorena je u crkveno skladište. Crkva je danas restaurirana i nosi romaničko-gotička stilska obilježja u skladu s vremenom gradnje.

Župna crkva (sv. Kuzme i Damjana) izgrađena je na temeljima starije crkve. Spominje se početkom 14. st. Trobrodna crkva ishod je dviju građevinskih faza. Središnja lađa je iz druge polovine 15. st., a bočne lađe su dograđene u 16. i 17. st. Taj zahvat proširenja očituje se na pročelju crkve koja ima tri odvojena krova i zabata ukrunjena s tri zvonika u obliku preslice. Oni su podignuti u 18. st. u duhu gotike. Središnji dio crkve radili su hrvatski majstori. Među njima najvažniju je ulogu imao majstor Radovan koji je pod svodom crkve 1473. uklesao natpis RADOSAN FECIT MCCCCLXXIII MADII. Uz apsidu crkve prigrađena je 1545. sakristija, a neogotički zvonik dovršen je tek 1942. godine. Izgrađen je od lastovskog kamena. U prizemlju zvonika uzidana je nadgrobna ploča Antuna Lastovca, jednog od lastovskih kapelana iz 15. st. Pred crkvom je 1310. potpisan lastovski Statut. Unutrašnjost crkve ispunjena je bogatstvom kamenog namještaja, slika i predmeta. U riznici crkve čuvaju se srebrni i pozlaćeni gotičko-renesansni, barokni i rokoko kaleži, pokaznice, kandile, svjećnjaci i ophodni križevi i jedinstvene umjetnine poput gotičko-renesansnog kaleža s prijelaza 15./16. st., jedinog sačuvanog djela Pavka Antojevića na Lastovu. Među umjetninama posebno se ističe renesansna posuda za blagoslovljenu vodu koju je dao saliti Dobre Dobričević.

Crkva sv. Josipa iz 1635. jednostavna je renesansna četvrtasta građevina koja ima pročelje s dvama prozorima. Kip sv. Josipa nalazi se na voltu sred zabata vrata, a iznad njega je ruža okruglog prozora i jednostruka preslica za zvono. Izgrađena je dijelom milodara ribarskih družina i doprinosom obitelji Pavlović i Fulmizi. Glavni oltar iz 1773. izgradio je korčulanski klesar Bernard Buar. Na oltaru se nalazi uljana slika sv. Obitelji koju je dao postaviti beneficijat don Vicko Fulmisi. Crkvica je prilikom preuređenja Dolca (1930.-1933.) vjerodostojno presložena na današnje mjesto.

Crkvica sv. Marije na Grži izgrađena je 1442. godine donacijom svećenika Marina Vlahanovića koji je oporučno ostavio sredstva kako bi se izgradila crkvica posvećena Bogorodici. Crkvica je gotičkog stila s ponekom romaničkom stilskom reminiscencijom. Vlahanovićev grb (ljiljanov cvijet između dva kosa pojasa i dvije osmerokrake zvijezde) i tekst o gradnji utisnut je u luneti iznad ulaznih vrata crkvice čije malo pročelje završava trima gotičkim otvorima male preslice (trostruka preslica). U barokno doba ovu su crkvicu zvali i Gospa od Snijega. U crkvi se nalazi drveni oltarni triptih dubrovačkih slikara, iz 16. st., s prikazom Bogorodice, sv. Kuzme i Damjana, sv. Ivana Evanđelista i Marije Magdalene.

Crkva sv. Vlaha izgrađena je u drugoj polovici 14. st. Izgradila ju je istoimena bratovština za vrijeme Dubrovačke Republike, na istaknutom mjestu (Gornji Pjevor) i posvetila je svom zaštitniku svetom Vlahu. Pročelje ima lunetu i ružu prozora (okrugli prozorčić u obliku gotičkog četverolista) koja se nastavlja malom preslicom. Sa strane su barokni prozori i ulaz podignut s pet stuba. U crkvi se još uvijek nalaze počasne stolice za kneza, suce i uglednike. Klupe za puk postavljene su u lađi i svetištu poprijeko. Nakon lastovske bune protiv Republike (1602.-1606.) i vraćanjem otoka pod dubrovačku vlast, 1610. na glavni oltar postavljena je slika Antonija Sicurija s prikazom sv. Vlaha, sv. Kuzme i Damjana, sv. Katarine i sv. Sebastijana. Godine 1676. propao je glavni drveni oltar i ta je slika postavljena na bočnom oltaru. Korčulanski klesari izradili su novi oltar, na koji je postavljena slika sv. Vlaha s grbovima Republike, koja je zaboravila dodati bilo kakvo otočno obilježje, pokazujući svoju vladarsku nadmoć. Knez Martolica Crijević obilježio je proširenje crkve baroknim natpisom koji je dao ugraditi u samo pročelje crkve.

Fumar tj. dimnjak specifično je obilježje lastovske kuće. Građeni su na kućama ili na prizemnim kuhinjama. Pri gradnji je bilo važno da dobro vuku, tj. izvlače dim iz kuće. Stoga je u njihovoj izvedbi sadržano svo mjesno znanje o smjerovima vjetra, jer je bilo osobito važno završetak dimnjaka postaviti tako da zapriječi vraćanje dima na ognjište. Zbog toga su otvori uvijek ispod raskošne krune po kojoj ih se može razlikovati. Lastovski fumari bili su simboli statusa određenih obitelji u društvu, a danas su sadržaj općinskog grba. Smatra se da je najstariji dimnjak danas onaj u sklopu renesansne kuće obitelji Biz-Antica. Na kruni mu je vjetrulja na šahovnici. Na otoku, pogotovo među starijim kućama, rijetko gdje se mogu vidjeti dva slična dimnjaka, svaki je drukčiji.

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]