Prijeđi na sadržaj

Kukcojed

Izvor: Wikipedija
Zosteria jede muhu.
Kukac iz porodice Asilidae jede bubu.

Kukcojed ili kukcožder je tip mesoždera čija se ishrana sadrži uglavnom od kukaca i sličnih malenih bića.[1] Alternativni naziv je entomofagija[2], što se također odnosi na ljude koji prakticiraju jesti kukce.

Iako su induvidualno maleni, kukci su vrlo brojni - postoji više od milijun opisanih vrsta;[3] oni također čine vrlo veliki dio životinjske biomase kod skoro svih ne-morskih staništa. Procijenjeno je da je globalna biomasa kukaca otprilike 1012 kg sa procijenjenom populacijom od 1018 organizama.[4] Mnoga bića ovise o kukcima koji su im primarna hrana, a mnogi koji ne ovise (i time zapravo uopće nisu kukcožderi) u svakom slučaju koriste kukce kao dodatnu hranu bogatu proteinima, posebno tijekom sezone parenja.[5]

Neki primjeri kukcoždera su slavuj, hijenski vuk,[6] ješci,[7] lastavice, mravojed, šaran, žabe, gušteri, šišmiši i pauci. Zabilježeno je da čak i veliki sisavci jedu kukce;[5] usnati medvjed je možda najveći kukcožder na svijetu. Kukci također mogu biti kukcožderi, na primjer vilin konjic, stršljeni, bubamare i bogomoljke.[8] Kukcožderstvo je do različitih stepena izraženo kod primata poput marmozeta, tamarina, avetnjaka, galagija i madagaskarskog prstaša.[9][10] Neki pretpostavljaju da su prvi primati živjeli noću i hranili se kukcima.[11]

Biljke kukcožderke

[uredi | uredi kod]
Drosera capensis se savija i zarobljava kukca.

Biljke kukcožderke su biljke čiju ishranu jednim dijelom ili u potpunosti čine kukci[12] koje one zarobe i zatim konzumiraju. Također zvane biljke mesožderke, one rastu na mjestima gdje je tlo siromašno hranjivim tvarima, posebno dušikom (na primjer stijene ili baruštine).[12] U biljke mesoždeke spadaju Venerina muholovka, nekoliko vrsta cjevolovki, vrste roda Pinguicula, rosulje, vrste roda Utricularia, Aldrovanda vesiculosa, vrste roda Brocchinia i druge. Ove biljke dobijaju dušik hvatanjem kukaca. Koriste razne mehanizme poput klopki, ljepljivih površina, hvatajlke sa dlačicama, vrčeve i sl.[12]

Tehnički ove biljke nisu strogo kukcožderke, budući da konzumiraju bilo koje životinje koje su dovoljno malene da se uhvate u klopku; neke veće biljke u svojim vrčevima ponekada uhvate malene štakore i guštere.[12] Charles Darwin je prvi put opisao biljke mesožderke 1875. godine.[13] kkvikwvjohle gibt

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Miller, George A. (2009). „"WordNet - About Us." : entry on insectivorous.”. Princeton University. Pristupljeno 1. 4. 2010. 
  2. Gullan, P. J. & Cranston P. S. (2005). The insects: an outline of entomology (5th Ed). Wiley-Blackwell, ISBN 1-4051-1113-5, ISBN 978-1-4051-1113-3. Ltd preview in Google Books. Accessed on 1 Apr 2010.
  3. Capinera, John L. (Editor). (2008). Encyclopedia of Entomology, (2nd ed). Springer Reference. ISBN 1-4020-6242-7, ISBN 978-1-4020-6242-1. Ltd preview in Google Books. Accessed on 1 Apr 2010.
  4. Dudley, Robert (2002). „Flight and the Pterygote Insecta”. The biomechanics of insect flight: form, function, evolution. Princeton University Press. str. 3–35. ISBN 9780691094915. 
  5. 5,0 5,1 Whitney, Stephen R. & Sandelin, R. (2004). Field Guide to the Cascades & Olympics. The Mountaineers Books. str. 317. ISBN 9780898868081. Pristupljeno 01. 04. 2010. 
  6. Holekamp, Kay E.. „Aardwolf (Proteles cristata)”. www.animalinfo.org. Pristupljeno 1. 4. 2010. 
  7. „"Long-beaked Echidna (Zaglossus bruijni)" (entry) in www.animalinfo.org”. West of Scotland & Ayr Group. Pristupljeno 1. 4. 2010. 
  8. Hill, Dennis S. (1997). The economic importance of insects. Springer. str. 198. ISBN 9780412498008. Pristupljeno 01. 04. 2010. 
  9. Stetoff, Rebecca (2006). The Primate Order. Marshall Cavendish. str. 92. ISBN 9780761418160. 
  10. Jones, S., Martin, R., & Pilbeam, D., ur. (1994). The Cambridge Encyclopedia of Human Evolution. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-32370-3. 
  11. Weiss, M. L., & Mann, A. E. (1985). Human Biology and Behaviour: An Anthropological Perspective.. Boston: Little Brown & Co.. ISBN 0-673-39013-6. 
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 Slack, Adrian; Gate, Jane (2000). Carnivorous Plants. MIT Press. str. 240. ISBN 9780262690898. 
  13. Darwin, C. (1875). Insectivorous plants. London: John Murray. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-23. Pristupljeno 2011-06-26.