Kriminal plavog ovratnika

Kriminal plavog ovratnika je izraz koji se u najširem smislu odnosi na kriminalne akte koji čine osobe nižeg društvenog statusa. Naziv potječe od engleskog izraza blue-collar (plavi ovratnik), koji je u SAD sinonim za tradicionalnu radničku klasu, odnosno osobe koje za život zaražuju fizičkim radom i u pravilu su slabijeg materijalnog i društvenog statusa od tzv. bijelih ovratnika (white-collar), odnosno stručnjaka koji pripadaju srednjoj i višoj klasi. Izraz kriminal plavog ovratnika se stoga ponekad definira i kao svojevrsna suprotnost izrazu kriminal bijelog ovratnika.

Kriminal plavog ovratnika se odlikuje daleko većom učestalošću, daleko većom količinom nasilja, kao i daleko većom stopom otkrivanja u odnosu na kriminal bijelog ovratnika.

Veća učestalost se najčešće objašnjava time da su zbog slabijeg materijalnog statusa osobe iz nižih društvenih slojeva imaju daleko više motiva činiti kriminalna djela, od kojih se najveći dio odnosi na imovinske delikte među kojima je najčešća krađa.

Osobe iz nižih slojeva su također u nastojanju da ilegalno pribave materijalna dobra sklonije sve prepreke tom cilju uklanjati na najbrži mogući način, odnosno primjenjivati nasilje, koje se odražava u provalama, razbojničkim napadima, oružanim pljačkama, kao i nasiljem usmjerenim na slamanje otpora žrtava tih djela, odnosno spriječavanja njihovog svjedočenja pri čemu se vrše djela prijetnje, teške tjelesne ozljede ili ubistva.

S obzirom da je postojanje takvih zločina u pravilu teško ili nemoguće prikriti, kriminal plavog ovratnika daleko češće na sebe skreće pozornost javnosti, odnosno reakciju državnih organa, što doprinosi daleko češćem otkrivanju njihovih počinitelja. Kriminalci plavog ovratnika također u pravilu nemaju financijska sredstva kojima bi mogli osigurati kvalitetnu pravnu pomoć te izbjeći krivične sankcije.