Krasica (Buje)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Krasica - Crasizza, panorama

*

Krasica - Crasizza
Krasica - Crasizza na karti Hrvatske
Krasica - Crasizza
Krasica - Crasizza
Krasica - Crasizza na karti Hrvatske
Regija Istra
Županija Istarska
Općina/Grad Buje - Buie
Najbliži (veći) grad Buje - Buie
Geografske koordinate
 - z. š. 45.382 N
 - z. d. 13.692 E

Krasica - Crasizza (tal. [kraˈzittsa]), malo mjesto u sjeverozapadnoj Istri, oko 5 kilometara udaljeno južno od Buja, na cesti D21 koja od Buja vodi do Ponte Portona. Mjesto broji oko 250 stanovnika,

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Oko Krasice, iznad doline Mirna nalaze se raštrkani zaseoci: Mužulini (gornji i donji), Baredine (gornje i donje), Vrh Činić, Glavoći (Gardoši) Punta, Brajki, Bucaj, Bekari, Jugovci, Lozari, te Stancija Loj i Stancija Zubin.

U mjestu djeluje Mjesni odbor i zajednica Talijana, koji djele prostorije Doma kulture, obnovljen prije nekoliko godina. U domu nalazi se i tipična gostionica, nadomak ceste s velikim parkiralištem, što predstavlja osvježenje, pogotovo putnicima i turistima u ljetnim mjesecima.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Mjesto je danas poznato po maslinarstvu. U zadnjim se godinama znaćajno proširilo, a stanovnici su prihvatili izazov i posadili znaćajan broj ulika. Svake se godine u mjestu održava i sajam maslinovog ulja, na kojemu kemijske i organoeleptičke analize ulja lokalnih proizvođača ukazuju na visoku kvalitetu autohtonog proizvoda. Prolazeći kroz Krasicu svačije će oko primjetiti drvored ulika kraj ceste, te pitomi pogled na obrađenim brežuljcima, koji se lagano spuštaju prema moru.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Zvonik u Krasici

U spilji "Valeron" na obronku iznad doline Mirne oko 3 kilometara udeljena od zaselka Punte, pronađeni su artefakti još iz željeznog doba. Pronađeni su i natpisi te kovani novac iz Rimskog doba na širem području Krasice.

Prapovijesni kašteljer, kasnije fortifikacija, nalazila se na brežuljku oko stotinjak metara zapadno od današnje crkve Sv. Stjepana i Sv. Marije Magdalene. (Tu se danas nalazi Villa Plac, vidljiva s ceste). Kašteljer, kasnije castrum, je u više navrata mijenjala ime: Istarski Kastrum ili Castrum Castiloni, spomijne se u dokumentu iz 1102. godine, kojim istarski markiz Urlich II. i njegova žena Adelaide poklanja posjed Akvilejskim patrijarsima.

1320. godine patrijarh Biaquino III. De' la Torre (Nećak Biaquina iz Momjana ubijen 1274.) sa sinom Francescom Oslacco podignuo je utvrdu na tom lokalitetu. Na području utvrde (kaštela) sagrađeno je nekoliko kuća te crkvica. Dok je Biaquino vladao kaštelom, postigao je 1343. g. savez s Goričkim grofovima protiv Venezie. Kasnije kada je vidio moč mornaričke republike, promijenio je savezništvo i sprijateljio se s Venetima, a Gorički su grofovi bili poraženi.

Patrijarh Bertrand od Sv. Genesia u savezništvu s Lurnima (Goričkim feudalcima). Poslao je iz Pietra Pelose (Utvrda u dolini Bračane, pritoke Mirne) vojnu ofenzivu protiv krasičanske utvrde Castion. Opkolili su kaštel te priveli Biaquinqa i njegovog sina. Ofenziva je potpuno uništila kaštel, koji nikada više neće biti popravljen. 1351. godine Francesco Oslacco biva oslobođen iz zatvora te mu se očeva ostavština vraća. Negovom smrću i obitelj odumire, a feud 1358. godine postane vlasništvo Simonea di Valvasone ali sa zabranom rekonstrukcije utvrde.

Godine 1402. patrijarh Antonio II. Pancera predaje feud Bujcima. Aktom predaje feuda Bujcima, prestaje i dokumentacija feuda, koji se spominje imenom Castion. Ime dobiva po potoku što izvire u podnožju brežuljka, a istoimeni potok se ulijeva u more u Umaškom zaljevu (prokopan kanal ispod nove obale).

Na najvišem punktu brežuljka, bila je ostala jedino crkvica sve do kraja 18. stoljeća. Crkvica u romaničkom stilu s malom absidom, nosila je ime Sv. Marije od Gradine. Po njoj se usmenom predajom, brežuljak na kojem je bio kaštel, zvao Bujska gradina, što stariji mještani i danas tako zovu to područje, na kojemu su ostale samo hrpe kamenja.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema popisu iz 1991. najviše je bilo Istrijana, 43,02% pa slijede Hrvati, 23,25%, Talijani, 22,09%, Jugoslaveni 1,16% i Albanci, 1,16%. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 173 stanovnika.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]