Kosci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kosci
Hadrobunus grandis
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Arachnida
Podrazred: Dromopoda
Red: Opiliones
Sundevall, 1833
Sinonimi

Phalangida

Kosci (Opiliones) su zglavkari koji veoma liče na pauke, ali se od njih razlikuju po jako dugim, tankim nogama koje se lako lome. Kosci imaju šest nogu kao i svi kukci, dok ih pauci imaju osam. U slučaju opasnosti mogu da odbace ekstremitete. Ime su verovatno dobili po tome što se najčešće nalaze u svežem senu u vreme kosidbe. Pored toga mogu se naći i u vlažnim staništima, pećinama a mnoge od njih su noćne životinje. Poznato je oko 3500 vrsta kosaca.

Vanjski izgled[uredi | uredi kod]

Telo im je podeljeno na dva regiona, koji su široko spojeni:

Na prozomi se nalazi 6 pari ekstremiteta:

1. par su helicere koje se sastoje od tri članka i završavaju se kleštima; pomoću helicera se vrši drobljenje hrane; u njihovoj blizini su otvori žlezda koje luče sekret snažnog mirisa;

2. par u pedipalpi koji su slični nogama za hodanje samo što su kraći od njih; kada su uznemireni podižu pedipalpe jer se na njihovim krajevima nalaze čulne ćelije;

3. četiri para nogu za hodanje čija dužina nekoliko puta prevazilazi dužinu tela koje je spušteno nisko pa se središnji deo nogu nalazi iznad tela.

Opistozoma se sastoji od 9 segmenata, ali se jasno uočava samo 7 pošto su prvi i drugi segment srasli i obrazuju operkulum, poklopac na kome se nalaze polni otvori.

Unutrašnja anatomija[uredi | uredi kod]

Za razliku od drugih paukolikih životinja klase arahnida kosci ne uzimaju samo tečnu, polusvarenu hranu već i parčiće čvrste hrane. Hrane se vrlo raznovrsno delovima biljaka, živim i mrtvim insektima koje hvataju pedipalpima, a ovi ih dodaju helicerama na maceriranje.

Izlučivanje vrše parom koksalnih žlezda koje se izlivaju između mesta polaska trećeg i četvrtog para nogu.

Krvni sistem je otvoren sa srcem koje ima dva para ostija.

Kosci dišu pomoću sistema traheja.

Polni organi se otvaraju na operkulumu. Ženski polni sistem sadrži i legalicu (ovipozitor) na trbušnoj strani opistozome, a muški dugačku, cev obloženu hitinom (penis) kojom se završava polni otvor. Mužjaci se međusobno bore da pridobiju ženku. Ženke pomoću legalice polažu na stotine jaja u grupama šupljine drveta, zemlju ili ispod kamenja. Vrlo često legalica može da bude i tri puta duža od samog tela (videti sliku). Kod većeg broja vrsta postoji i partenogeneza.

Klasifikacija[uredi | uredi kod]

Red kosaca (Opiliones) podeljen je na sledeće podredove:

Siro duricorius i
Siro đorđevici žive na prostorima bivše Jugoslavije;
Liobunum
Mitopus
Opilio
Phalangrium

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.