Kemal Kurspahić
| Kemal Kurspahić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1. decembra 1946., Mrkonjić Grad |
| Smrt | 17. septembra 2020., Washington |
Kemal Kurspahić (Mrkonjić Grad, 1. decembra 1946. − Washington, 17. septembra 2020.), bosanskohercegovački je novinar, bivši glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Oslobođenje, urednik lanca tjednih listova pod nazivom The Connection Newspapers, osnivač i predsjednik Instituta za medije u demokraciju.[1][2]
Biografija[uredi | uredi kod]
Kemal Kurspahić je rođen 1946. u Mrkonjić Gradu. Osnovnu školu pohađao je u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Trogodišnju srednju školu završio je u Sanskom Mostu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu i stekao zvanje advokata.[1]
Novinarstvom se počinje baviti 1962., još u srednjoškolskim danima, radeći kao dopisnik lista za Oslobođenje iz Sanskog Mosta. Bio je urednik beogradskog sedmičnjaka Student, a od 1969. radi kao dopisnik Oslobođenja iz Beograda. Od 1971. do 1973. dopisnik je iz Jajca. U Sarajevo se seli 1974, gdje radi u nekoliko redakcija.
Od 1981. do 1985. radi kao dopisnik iz New Yorka. Od 1985. do 1988.[1] bio je zamjenik glavnog urednika Oslobođenja, a od decembra 1988. do marta 1994. i glavni urednik.[3] Na toj dužnosti dobija nekoliko priznanja za doprinos slobodi tiska i ljudskim pravima.[4][5]
Izvještavao je s Olimpijskih igara 1972. u Münchenu, Zimskih olimpijskih igara 1980. u Lake Placidu te Olimpijskih igara 1984. u Los Angelesu. Bio je i reporter sa Svjetskog fudbalskog prvenstva 1974. u Zapadnoj Njemačkoj.
Intervjuirao je niz poznatih ličnosti, poput predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ronalda Reagana, generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Javiera Péreza de Cuéllara, indijskog premijera Rajiva Gandhija, te predsjednika Šri Lanke Ranasinghea Premadasu. Pisao je komentare za The New York Times, The Washington Post, Herald Tribune, The Los Angeles Times, Die Zeit, El País i druge.
Od 2001. do 2006. radi za Ured Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal,[6] najprije kao glasnogovornik u Beču, a zatim i na Barbadosu kao predstavnik te organizacije za karipsku regiju. Predavao je i na drugim vodećim američkim univerzitetima i savjetovao mnogobrojne vodeće političare poput predsjednika Bill Clintona i u to doba senatora Joe Bidena.
Umro je u Washingtonu, 17. septembra 2020. godine. Umro od posljedica moždanog udara kojeg je zadobio nakon lakšeg hirurškog zahvata.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Letters from the War (Sarajevo, 1992.)
- The White House in 1984 on the presidential elections in the United States (Sarajevo, 1994.)
- As Long As Sarajevo Exists (1997.)
- Prime Time Crime: Balkan Media in War and Peace (2003.)
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
- Nagrada za hrabrost u novinarstvu (International Women’s Media Foundation), Washington, 1992.
- Urednik godine (World Press Review), New York, 1993.
- Heroj borbe za slobodu štampe (International Press Institute), Beč, 2000.
- Busekova nagrada za doprinos boljem razumijevanju u jugoistočnoj Europi (SEEMO), Beč, 2003.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Biografija, pristup 1. novembar 2010.
- ↑ Tom Gjelten, Sarajevo Daily: A City and Its Newspaper Under Siege (perennial, 1996).
- ↑ International Editor of the Year Award
- ↑ News From Sarajevo's `Daily Miracle'; Through Shot and Shell, Paper Hits the Street Every Morning, The Washington Post, 2. 9. 1992, Blaine Harden.
- ↑ One Gutsy Newsman, The Washington Post, 19. 2. 1994, Colman McCarthy.
- ↑ High-level Political Conference for the Purpose of Signing the United Nations Convention against Corruption