Katepan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Karta upravne strukture Bizantskog Carstva 1025. Na njoj su označeni regionalne istočne komande na čijem su čelu bili velikodostojnici pod titulima douke ili katepano. Južna Italija je u toj shemi bila poznata kao Katepanat Italija; jedan "katepano" je upravljao područjima današnje Bugarske, Srbije i Paristriona.

Katepánō (grčki: κατεπάνω, dosl. "[onaj] na vrhu" ili " vrhovni") je titula i čin koja se koristila za vodeće bizantske vojne oficire i službenike. Kasnije je latinizirana u riječ capetanus/catepan, i s vremenom se spojila s latinskim korijenom "caput" ("glava") te tako stvorila italijansku riječ "capitaneus" i capitano od koje potiče riječ kapetan koja se proširila po drugim jezicima.

Riječ se u bizantskim izvorima prvi put spominje u 9. vijeku kada je označavala prije svega najviše oficire bizantske vojske i mornarice. Od 960-ih, kada je Carstvo pod Makedonskom dinastijom počelo ekspanziju na nova područja, počela se koristiti za velikodostojnike/službenike zaduženih za šira područja, odnosno grupe dotadašnjih tema. Ta se područja nazivaju katepanatima. Od svih njih je bio najpoznatiji Katepanat Italija u današnjoj Južnoj Italiji.

Nakon katastrofalnih teritorijalnih gubitaka u 11. vijeku, pod dinastijom Komnena i Paleologa se izraz "katepanat" koristio za manje upravne jedinice, odnosno dijelove tema. Na njihovom je čelu bio kefale ili "glava". Tu strukturu je preuzelo Trapezuntsko Carstvo i Drugo bugarsko carstvo.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]