KPGT

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
KPGT
Portret Dušana Jovanovića autora kultne predstave teatra KPGT Oslobođenje Skopja
Portret Dušana Jovanovića autora kultne predstave teatra KPGT Oslobođenje Skopja
Država  Jugoslavija

KPGT (akronim od Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) je ime nekadašnje vanistitucionalne teatarske družine sa sjedištem u Zagrebu., koja je djelovala po cijeloj Jugoslaviji.

Historija teatra KPGT[uredi - уреди | uredi izvor]

KPGT je osnovan u jesen 1977. pod pokroviteljstvom Centra za kulturnu djelatnost omladine -CKD iz Zagreba kao takozvana umjetnička radna zajednica za predstavu Oslobođenje Skopja, osnivači su bili grupa tadašnjih prominentnih teatarskih umjetnika; Ljubiša Ristić, redatelj iz Beograda, Nada Kokotović, koreograf i redatelj iz Zagreba, Rade Šerbedžija, glumac iz Zagreba i Dušan Jovanović, dramski pisac i redatelj iz Ljubljane.

Prva predstava kojom se KPGT predstavio publici, bila je već spomenuta - Oslobođenje Skopja autora Dušana Jovanovića u režiji Ljubiša Ristića, sa Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama. Premijerno je izvedena na Gornjem Gradu u Zagrebu, u junu 1978. [1]Zadnji put je igrana u Lenjingradu, u junu 1991. Predstava je izvedena 800 puta, od čega 36 puta na turneji u Australiji, 78 puta na turneji po Americi[1] i preko 30 puta u raznim gradovima Evrope i Meksika. Ta predstava bila je s jedne strane dočekana kao veliki kazališni novum i pozitivni eksperiment zbogmuzike sastava Leb i sol, glumaca naturšćika (zagrebački advokat Vladimir Rubčić), no neki su imali i velike ograde od toga, zbog njezinog prekomjernog bratstva i jedinstva (malo srpski, malo hrvatski, malo makedonski, malo slovenski, malo albanski...). U svakom slučaju predstava je podigla dosta prašine, i pokupala brojne nagrade (pet nagrada na Sterijinom pozorju [2]

KPGT je nakon toga podigao i dosta prašine svojom drugom predstavom Karamazovi, Dušana Jovanovića - u kojoj se kao tema pojavio logor za informbirovce Goli otok. Vremenom kako se bližio raspad Jugoslavije, interes za KPGT projekt je opadao, a i sami osnivači tog kazališta počeli su se razilaziti. Nada Kokotović je početkom 1991. emigrirala u Njemačku, Rade Šerbedžija nešto kasnije u Englesku, Ljubiša Ristić bacio se u političke vode i bio desna ruka Mirjane Marković Milošević u tadašnjoj novoosnovanoj partiji Jul. U svakom slučaju 1990-ih se KPGT kao i njegov formalni pokrovitelj CKD-a Zagreb raspao.

Projekt KPGT je nastavljen 1990-ih-, u krnjem obliku u Subotici, na kraju je završio u Beogradu, ali i tu se postupno gasio,- da bi jedno vrijeme egzistirao kao disko klub, u novije vrijeme KPGT opet djeluje kao teatar.

Poznatije predstave KPGT-a[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Dušan Jovanović: Olobođenje Skopja
  • Dušan Jovanović: Karamazovi
  • Shakespeare: Richard III.
  • Sofoklo: Kralj Edip
  • Shakespeare: Tit Andronik

Umjetnici koji su radili s KPGT-om[uredi - уреди | uredi izvor]

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Dragan Klaić. "Oslobođenje Skopja, 1977-1987, memoari" (srpski). Sterijino pozorje. http://www.pozorje.org.rs/scena/scena406/17.htm. pristupljeno 26. 08. 2012. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "Sterijine nagrade dodeljene na 24. JUGOSLOVENSKIM POZORIŠNIM IGRAMA" (srpski). Sterijino pozorje. http://www.pozorje.org.rs/arhiva/nagrade1979.htm. pristupljeno 26. 08. 2012. 
  3. "Ingeborg Appelt" (hrvatski). Dramsko kazalište Gavella. http://www.gavella.hr/hr/natuknice/appelt_ingeborg. pristupljeno 26. 08. 2012. 
  4. Goran Borković. "Berlusconi želi kazalište lutaka" (hrvatski). Feral tribune. http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=940&NrSection=15&NrArticle=5420. pristupljeno 26. 08. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]