Jupiterovi progradni nepravilni sateliti

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Orologio arancio.svg Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži zastarjele podatke
Molimo vas da pomognete Wikipediji u ažuriranju članka, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor.

Izvan putanja galilejanskih satelita nalazi se u orbiti oko Jupitera još 55 mala satelita u nepravilnim putanjama, od kojih njih 7 spadaju u 3 grupe progradnih nepravilnih satelita. Imena satelita su Temisto, Leda, Himalija, Liziteja, Elara, S/2000 J 11 i Karpo.

Povijest otkrića[uredi - уреди | uredi izvor]

Himaliju, prvootkriveni iz skupine Jupiterovih nepravilnih satelita otkrio je 1904. godine astronom Charles Dillon Perrine. Perrine već slijedeće (1905.) godine otkriva i satelit Elaru.

Slijedećih 60 godina monopol nad otkrivanjem Jupiterovih satelita držao je astronom Seth Barnes Nicholson koji je u ovom razdoblju otkrio 4 satelita, a među njima je i Liziteja (1938).

Ledu je 1974. godine otkrio Charles T. Kowal, a 1975. je otkriven Themisto, mali satelit između putanja Kalista i Lede, ali mu se zagubio trag sve do 2000. godine kada je ponovno pronađen. Zbog toga je ovaj satelit do listopada 2002. imao dva privremena imena: S/1975 J1 i S/2000 J1.

2000. godine tim (u kojem je bio i David Jewitt koji je još kao student otkrio Adrasteju) vođen Scottom Sheppardom otkriva čak 10 satelita (ne računajući Themista) koji su dobili privremena imena S/2000 J2 do S/2000 J 11.

Podjela u grupe[uredi - уреди | uredi izvor]

Progradni sateliti su podijeljeni u dvije grupe, a 1 novootkriveni satelit, kojem putanja nije precizno utvrđena možda pripada nekoj novoj grupi.

Čak 48 satelita (slika 3., crvene linije) nalazi se u grupi s prosječnim udaljenostima od Jupitera između 18 i 29 milijun km i inklinacijama (nagib putanje prema ravnini Jupiterova ekvatora) između 140° i 166°, što znači da su im orbite retrogradne. Ovi retrogradni sateliti se dijele u 3 grupe, pri čemu 22 novootkrivenih (otkriveni su tijekom 2003.) još uvijek nema precizno određene putanje da bi ih se pridijelilo određenoj grupi.

grupa Themisto (1)[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi satelit izvan orbita 8 najbližih satelita (4 unutrašnja + 4 velika galilejanska) je Themisto koji se giba progradno (ili direktno, tj. u smjeru Jupiterove rotacije). Themisto je jedini član grupe Themisto čiji su članovi progradni nepravilni sateliti. Srednji promjer mu iznosi tek oko 9 km.

grupa Himalia (5)[uredi - уреди | uredi izvor]

Slijedeću grupu čine sateliti (u zagradama je promjer satelita): Leda (18 km, slika 1.), Himalija (184 km), Lisiteja (38 km), Elara (78 km) i S/2000 J11 (4 km). Velike poluosi putanja ovih satelita oko Jupitera iznose između 11.1 i 12.6 milijuna km. Orbite su im, u odnosu na Jupiterov ekvator, nagnute (dakle, imaju inklinacije) od 26° do 29°, a što znači da se kreću progradno (inklinacija < 90°).

grupa Karpo (1)[uredi - уреди | uredi izvor]

Satelit Karpo jedini je od 49 novootkrivenih satelita čija je putanja progradna.

Porijeklo[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi Jupiterovi nepravilni sateliti :: Porijeklo

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]