InuYasha

Izvor: Wikipedia
InuYasha
InuYasha1.jpg
Korice prve mange
戦国お伽草子–犬夜叉
(Sengoku Otogizoshi InuYasha)
Žanr pustolovina, fantastika, romansa, drama, komedija
Manga
Autor Rumiko Takahashi
Izdavač Shogakukan
Izdavač u Engleskoj Viz Media
Magazin Weekly Shonen Sunday
Datum izlaska 13. studenog 1996.18. lipnja 2008.
Brojevi 56
TV-anime
Redatelj Masashi Ikeda, Yasunao Aoki
Producent Hideyuki Tomioka, Michiko Suwa
Scenarist Katsuyuki Sumisawa
Skladatelj Kaoru Wada
Studio Sunrise
Licenca Viz Media
Mreža Animax, Nippon TV, Yomiuri TV, TV5, Indosiar, GMA, ntv7
Emitiranje 16. listopada 2000.13. rujna 2004.
Broj epizoda 167
Trajanje 20 minuta
TV-anime
InuYasha: The Final Act
Redatelj Yasunao Aoki
Producent Kioa Ahsayuni
Scenarist Katsuyuki Sumisawa
Studio Sunrise
Licenca Viz Media
Mreža Yomiuri TV, TV5, ABS-CBN
Emitiranje 3. listopada 2009.29. ožujka 2010.
Broj epizoda 26
Trajanje 20 minuta
TV-film
InuYasha the Movie: Affections Touching Across Time
TV-film
InuYasha the Movie: The Castle Beyond the Looking Glass
TV-film
InuYasha the Movie: Swords of an Honorable Ruler
TV-film
InuYasha the Movie: Fire on the Mystic Island

InuYasha (japanski 戦国御伽草子 犬夜叉, Sengoku Otogizōshi InuYasha) japanska je manga serija fantastike koju je napisala i ilustrirala Rumiko Takahashi. Prvi put je objavljena u časopisu Weekly Shonen Sunday 1996., a završena je 2008. Radnja se odvija oko polu demona, InuYashe, i tinejdžerice iz modernog Tokija, Kagome Higurashi, koja sazna da skokom u bunar u obiteljskom hramu može putovati u razdoblje Sengoku (15.-16. stoljeće) te ga tamo sretne i upozna. Kada čudovište iz tog razdoblja pokuša uzeti čarobni dragulj Četiri duše, utjelovljen u njoj, Kagome slučajno razbije dragulj na nekoliko dijelova koji se rasprše po Japanu. InuYasha i Kagome krenu putovati kako bi ih sve vratili prije nego oni završe u rukama demona Naraku. Tijekom tog procesa, InuYasha i Kagome steknu saveznike: Shippo, Miroku i Sango. Iako ima i humorističnih trenutaka karakterističnih za autoricu, InuYasha se više bavi mračnijim i dramatičnijim temama.

Mangu je u Sjevernoj Americi objavio Viz Media a adaptirana je u dvodijelnu istoimenu anime seriju: prvi dio te TV serije emitiran je od 2000. do 2004. te je obuhvatio 167 epizoda - od kojih je Masashi Ikeda režirao prve 44 epizode, a Yasunao Aoki preostale. Drugi dio anime serije, InuYasha: The Final Act, emitiran je pet godina nakon prve serije, 2009., te je pokrio ostatak mange koja je završena tek nakon kraja prve anime serije. Taj dio ima 26 epizoda. Dvije anime serije su objavljene na DVD-u te postigle velik uspjeh u Japanu, a snimljena su i četiri dugometražna anime filma. Franšiza se kasnije proširila i na video igre i lagane novele. Kritike su većinom bile pozitivne, iako su neki prigovarali da je radnja predugačka. U časopisu Animage, InuYasha se našao na listi 20 najboljih animea godine čak pet puta, od 2001. do 2006.

Radnja[uredi - уреди]

Priča počinje u modernom Tokiju, gdje srednjoškolka Kagome Higurashi živi na zemlji šinto hrama, koji je u posjedstvu njene obitelji. Ona živi zajedno sa djedom, majkom i mlađim bratom. Kada otiđe tražiti mačku, ulazi u bunar koji se ispostavi kao portal koji ju može prebaciti natrag u Sengoku razdoblje. Prilikom napada jednog demona, čarobni dragulj znan kao Četiri duše je utjelovljen u Kagome. Demon se želi dočepati dragulja i ubiti ju. U očaju, ona oslobađa polu-demona, polu-čovjeka InuYashu koji je prije 30 godina zarobljen u drvetu od Kikyo, koja je htjela da se dragulj uništi na njenom sprovodu kako ne bi pao u krive ruke. InuYasha obrani Kagome, ali je pritom dragulj razbijen na komadiće i raspršen diljem Japana. Zbog toga što i mali komadići mogu vlasniku podariti velike moći, i ljudi i demoni bi ih mogli zloupotrijebiti, pa Kagome i InuYasha krenu u potragu za istima kako bi izbjegnuli moguće katastrofe.

Na svojem putu, udruže snage sa Shippom, malenim demonom lisicom; Mirokuom, budističkim redovnikom koji pati od prokletstva koje je jedan demon bacio na njegove pretke; Sangom, djevojkom koja ubija demone čija je obitelj poginula od demona. Njima se uglavnom protivi Naraku, snažni demon koji može mijenjati oblik te je namjestio lažni sukob između Kikyo i InuYashe, ubio Sanginu obitelj i bacio prokletstvo na Mirokua, te koji i sam traži djeliće dragulja. Tu je i InuYashin polu-brat Sesshomaru, koji želi ubiti Naraka; Kikyo, djelomično uskrsnula te demon vuk Koga, čije je prijatelje većinom istrijebio Naraku.

Naposljetku, Naraku skupi sve komadiće i ponovno sastavi dragulj Četiri duše. Iako ga pobjedi InuYasha i njegovi saveznici, Naraku upotrijebi svoju moć da zaželi da se Kagomina duša zarobi u dragulju zajedno sa njegovom vlastitom, što bi omogućilo da Naraku preživi unutra. Kagome zaželi da dragulj nestane, čime nestane Naraku te se razbije krug sukoba. Ona i InuYasha potom bivaju prebačeni svatko u svoje razdoblje a bunar se zatvori, čime izgube kontakt jedno sa drugim iduće tri godine. To ih pogodi jer su se potajno zaljubili jedno u drugo. Dogode se promjene: Sango i Miroku se vjenčaju i imaju troje djece; Kohaku nastavlja putovanje kako bi postao snažan uništavač demona sa Kirarom; Koga postaje vođa plemena vučjeg demona te se oženi za Ayame; a Shippo stekne visoku titulu demona lisica. U sadašnjosti, sada 18-godišnja Kagome završava srednju školu i otkriva način kako opet otvoriti bunar. Uz odobrenje majke, Kagome se vrati u Sengoku razdoblje, gdje ostane sa InuYashom.

Razvoj[uredi - уреди]

Kako bi prijelaz sa njenog standardnog humorističnog stila na nasilnije teme bio lakši, autorica je smjestila priču u razdoblje Sengoku, u kojem je nasilje bilo redovno

Rumiko Takahashi je počela pisati InuYashu nakon što je završila mangu Ranma ½. Za razliku od njenih prethodnih radova, Takahashi je htjela mračniju priču, udaljenu od njenih komičnih priča. Kako bi ublažila nasilne teme, priču je smjestila u razdoblje Sengoku (15.-17. stoljeće), kada su ratovanja bila česta, pa bi samim time prijelaz na tako mračniju temu bio "mekši".[1] Martin Foster navodi kako je priča smještena u tzv. razdoblje "Zaraćenih strana" između 1467. i 1600., kada je Japanom bjesnio građanski rat a car je izgubio svaki autoritet, zbog čega se razni pobunjenici htjeli proširiti svoje teritorije. Toyotomi Hideyoshi tek je 1598. uspio ponovno ujediniti Japan. Takav kaos je doveo do raznih mističnih priča, legenda i bajki, te je stoga pogodan za fantastiku u InuYashi.[2] Prilikom dizajna dvoraca ili samuraja, ona nije osobito istraživala jer je smatrala da je već upućena u iste te ima dovoljno znanja. Naslovni junak je polu-demon, polu čovjek.[nb 1] Do ljeta 2001., nije uspostavljen jasan kraj serije, jer ni sama Takahashi nije znala kako će završiti vezu između InuYashe i Kagome. Izjavila je da nije imala jasnu ideju o završetku priče, već da ju je razvila u hodu.[1]

Nakon završetka emitiranja animea 2009., Takahashi je u intervjuu izjavila da joj je "laknulo" jer je time završeno jedno veliko poglavlje u njenoj karijeri. Čak i 2004., kada je završena prva sezona animea, ona još uvijek nije znala kako će završiti priču: ostaviti Kagome u prošlosti ili ju vratiti u sadšnjost. U svakom slučaju, shvatila je da je razdvajanje nemoguće izbjeći, pa je htjela ići u smjeru koji bi učinio junakinju Kagome sretnom.[5] Takahashi je priznala da je skupljanje nekih primjeraka i pratioci koji idu uz to "temelj pričanja priče". Priznala je da se zabrinula da čitatelji neće prihvatiti InuYashu zbog ozbiljnije priče te da će možda postati "umorni od čitanja stripa".[5] Njeni najdraži dijelovi u mangi su poglavlje 18 u kojoj Kagome plače kada prvi put shvati da je zaljubljena u InuYashu; poglavlje 11 u kojoj se Mirokina 'Kazaana' (crna rupa na ruci) raspori; cijelo 'Shichinintai' poglavlje; scene u kojoj su umrli Kagura i Kikyo te završno poglavlje, koje "jednostavno voli".[5]

Takahashi je navela da voli sve likove u priči. Miroku je bio lagan lik za pisati, i u komičnim i ozbiljnijim trenucima, dok je stvaranje izrazito ozbiljnih likova, poput Sesshoumarua, bilo "osvježavajuće" iskustvo. Čak nije mrzila ni zlikovce nego je razmišljala zašto su postali zli te pokušala stvoriti pozadinu njihovog djelovanja.[5] Navodi kako se s vremenom priče "uhodavaju" lakše kada autor već bolje zna kakvi su ljudi likovi u njoj. Kao i sve njene priče, i ovu je smjestila u Japanu, ali je htjela pisati o "svakodnevnom životu" kako bi stekla empatiju čitatelja.[5] Preko polovice demona u InuYashi su njene vlastite kreacije, no neki dizajni duhova, demona, zmajeva i "zmijski demon kappa" potječu iz japanskih legendi i mitova.[1]

Mediji[uredi - уреди]

Manga[uredi - уреди]

Strip InuYasha je prvi put objavljen u Japanu 13. studenog 1996. u časopisu Weekly Shōnen Sunday,[6][7] gdje je trajala do ljeta 2008.[8] Poglavlja je objavio Shogakukan u 56 svezaka, s tim da je prvi svezak objavljen u svibnju 1997. a zadnji veljači 2009.[9] 2013., objavljeno je posebno završno poglavlje u Shōnen Sunday kao dio kratkih priča "Povratak junaka" manga autora kako bi se skupila sredstva za područja koja je pogodio Potres i tsunami na Tōhoku 2011.[10][11]

Viz Media je kupio prava na seriju za prijevod i objavljivanje u Sjevernoj Americi. Isprva, Viz je strip objavio u mjesečnom američkom strip formatu, a svako izdanje je imalo dva ili tri poglavlja izvorne mange, ali je naposljetku odbacilo takav sustav radi mekih korica koje imaju istu razdiobu poglavlja kao i japanska izdanja. Viz je objavio prvu izdanje mekih korica u ožujku 1998. U to vrijeme, američke su verzije mangi redovno preokrenute kako bi čitatelji čitali s lijeva na desno, a ne s desna na lijevo kao u japanskom originalu. Viz je kasnije ukinuo tu praksu, iako je InuYasha je već bio dobrano usred izdavanja tijekom te promjene. Nova izdanja su stoga ponovno prebačena na originalnu formu. Viz je u međuvremenu objavio svih 56 svezaka u Sjevernoj Americi. Viz je također objavio i odvojenu ani-manga seriju izdanja koja su u stvari bila scene iz samih anime epizoda, čija su se poglavlja poklapala sa epizodama iz animea.

Anime[uredi - уреди]

InuYasha[uredi - уреди]

Cosplay InuYashe i Kagome

Prva anime adaptacija nastala je u produkciji studija Sunrise a imao je premijeru u Japanu na kanalu Animax 16. listopada 2000. te je obuhvatio 167 epizoda. Emitiranje je završeno 13. rujna 2004.[12] Kasnije je repriziran na kanalima Yomiuri TV i Nippon Television. Serija je potom objavljena i na DVD-u.[13]

Englesku sinkronizaciju animea licencirao je Viz Media u Sjevernoj Americi.[14] InuYasha je emitiran u SAD-u na kanalu Toonami od 2002. do 2006.[15] Godinu dana kasnije, emitiran je i u Kanadi na kanalu Bionix od 2003. do 2006.[16] U Hrvatskoj, InuYasha do danas nije nigdje emitiran.

InuYasha: The Final Act[uredi - уреди]

34. izdanje časopisa Shōnen Sunday, objavljeno 22. srpnja 2009., službeno je najavilo drugu rundu anime adaptacije mange, koja će pokriti 36. do 56. svezak stripa u samo 26 epizoda. Emitiranje je najavljeno na kanalu YTV.[17] Već idućeg tjedna, Viz Media je lincencirao novu sezonu, koja je naslovljena InuYasha: The Final Act. Završna sezona emitirana je 3. listopada 2009. u Japanu, pet godina nakon završetka emitiranja prvog animea. U nekim dijelovima Azije, epizode su emitirane istog tjedna na kanalu Animax-Asia.[18] Anime je završio emitiranje 29. ožujka 2010. Serija je potom objavljena i na DVD-u.

Toonami je iskazao zanimanje za emitiranje sezone InuYasha: The Final Act i na američkoj televiziji.[19]

Filmovi[uredi - уреди]

Serija je polučila i četiri dugometražna anime filma koji imaju zasebne priče i nisu zasnovana na mangi. Scenarije za filmove napisao je Katsuyuki Sumisawa koji je također napisao i anime epizode.[20] Toshiya Shinohara režirao je sva četiri filma. Prvi je film InuYasha the Movie: Affections Touching Across Time, objavljen 2001.[20] Drugi je film InuYasha the Movie: The Castle Beyond the Looking Glass, objavljen iduće, 2002. godine.[20] Treći film, InuYasha the Movie: Swords of an Honorable Ruler je objavljen 2003. Napokon, četvrti anime film, InuYasha the Movie: Fire on the Mystic Island, je objavljen netom prije Božića 2004.

Glazbeni CD-i[uredi - уреди]

Soundtrack sa glazbom iz animea je na CD-u objavio Avex Group. Glazba se sastojala od pjesama triju glavna lika: InuYashe, naslovljena Aoki Yasei o Daite (蒼き野生を抱いて), koju izvode Kappei Yamaguchi i Satsuki Yukino; Sango, naslovljena Kaze no Naka e (風のなかへ) koju izvode Kōji Tsujitani i Kumiko Watanabe, te Sesshomarin "Gō" () koju izvode Yuichi Nagashima i Mamiko Noto. Te pjesme su debitirale na 63., 76. i 79. mjestu na ljestvici najprodavanijih pjesama u Japanu prema Oriconu.[21] Kasnije su objavljene i druge pjesme o likovima 25. siječnja 2006.

24. ožujka 2010., Avex je objavio album najboljih pjesama koji sadrži sve uvodne i završne špice iz serije.[21] Album je bio na 20. mjestu najprodavanijih pjesama na ljestvici Oricona te je bio na ljestvici sedam tjedana.[22]

Video igre[uredi - уреди]

Tri video igre koje se zasnivaju na seriji objavio je WonderSwan: InuYasha: InuYasha: Kagome's Warring States Diary (japanski 犬夜叉 〜かごめの戦国日記), InuYasha: Fūun Emaki (japanski 犬夜叉 風雲絵巻) te InuYasha: Kagome's Dream Diary (japanski 犬夜叉 かごめの夢日記).[23] Jedan naslov, InuYasha: Naraku's Trap! Invitation to the Forest of Illusion, pojavio se za Game Boy Advance u siječnju 2002. u Japanu.

InuYasha je adaptiran i u mobilnu igru koju su objavili Java i Brew 21. lipnja 2005.,[24] te jednu englesku igru razmjene karata koju je stvorio Score Entertainment a koja je objavljena 20. listopada 2004. Još dva naslova objavio je i PlayStation: InuYasha i InuYasha: A Feudal Fairy Tale, dok je PlayStation 2 objavio igre InuYasha: The Secret of the Cursed Mask i InuYasha: Feudal Combat koje su imale i englesku verziju.[25] Engleska igra InuYasha: Secret of the Divine Jewel objavljena je za Nintendo DS 23. siječnja 2007.[26] Inuyasha se također pojavio i kao video igra zamjene identiteta za Sunday VS Magazine: Shuuketsu! Choujou Daikessen!.

Originalna animacija za video[uredi - уреди]

30-minutni OVA anime, Black Tetsusaiga (japanski 黒い鉄砕牙), je predstavljen 30. srpnja 2008. na izložbi "To je Rumicov svijet" u četvrti za kupovinu Ginza u Tokiju. Ta epizoda upotrebljava izvorne glasovne uloge iz anime serije.[8] Objavljena je i na DVD-u i Blu-rayju 2010. u Japanu.

Roman[uredi - уреди]

Roman, kojeg je napisao Tomoko Komparu a ilustrirala sama Rumiko Takahashi, objavio je Shogakukan.[27]

Igrana serija[uredi - уреди]

Kineska igrana TV serija, The Holy Pearl, se labavo zasniva na mangi. Glume Gillian Chung i Purba Rgyal u glavnim ulogama.[28]

Kazališna adaptacija[uredi - уреди]

Japanska kazališna adaptacija serije izvedena je u kazalištu Akasaka ACT u Tokiju iz razdoblja dok je anime igra na televiziji, 2000. Scenarij slijedi priču originalne mange uz manje izmjene.[29]

Glasovne uloge[uredi - уреди]

Odjek[uredi - уреди]

Kada je manga prvi put objavljena 1996., nije odmah postigla veliki uspjeh kao ranija ostvarenja autorice. Započela sa skromnom prodajom, ali je sa svakim novim poglavljem zabilježila povećano zanimanje čitatelja. Napokon, kada je postigla dovoljnu popularnost, odlučeno je da se četiri godine nakon njenog objavljivanja napravi i anime adaptacija.[30] Na početku objavljivanja, neki su kritizirali i optužili Takahashi da je priča u kojoj se moderna djevojka nađe u Japanu u prošlosti odveć slična njenoj vlastitoj mangi Fire Tripper iz 1983. Drugi su uočili sličnosti InuYashe sa mangom Ushio and Tora Kazuhire Fujite.[31] Martin Foster primjećuje kako priča sadrži reference na japanske klasike, kao što je folklorna Princeza Kaguya, ali da ih redefinira te daje svoj vlastiti, jedinstven pogled na njih. Primjećuje kako je mlađa Takahashi prije čekala reakcije čitatelja dok je pisala mangu Ranma ½. , ali da je u slučaju InuYashe imala čvrstu i odlučnu viziju te se nije obazirala na nikoga dok je pisala priču.[31]

Neki su ulazak Kagome u Japan 15. stoljeća usporedili sa Alisom u zemlji čudesa

2002., manga je osvojila nagradu Shogakukan Manga za najbolju shōnen mangu.[32] U Sjevernoj Americi, manga je neko vrijeme čak bila i na listi najbolje prodavanih naslova New York Timesa.[33] Predzadnji svezak, broj 55, bio je deseti najprodavaniji japanski strip tjedna u Americi.[34] Anime verzija InuYashe se našla na 20. mjestu na listi 100 najboljih animea 2006. prema online istraživanju TV Asahija širom Japana.[35] Manga je bila popularna i u inozemstvu: primjerice, u Njemačkoj je InuYasha bila među četiri najprodavanije mange 2005. koje su zajedno prodane u preko milijun primjeraka (ostale tri su bile Dragon Ball, Sailor Moon i Detektiv Conan).[36] Prvih 32 poglavlja InuYashe rasprodano je u 31,3 milijuna primjeraka u Japanu, te u 418.000 primjeraka u SAD-u do 2004.[37]

U časopisu Animage, InuYasha se našao na popisu 20 najboljih animea čak pet godina zaredom. 2001., našao se na 9. mjestu sa 151 glasom. Pilot epizoda također je izborila osmo mjesto u kategoriji 20 najboljih animea epizoda godine sa 75 glasa.[38] Iduće godine, 2002., popularnost mu je doživjela vrhunac kada se InuYasha našao na visokom drugom mjestu na listi najboljih animea godine sa 339 glasa (prvo je mjesto zauzeo Fruits Basket).[39] Epizoda 48 našla se na drugom mjestu u kategoriji 20 najboljih animea epizoda godine sa 113 glasova, dok je InuYasha proglašen najomiljenijim muškim anime likom, a Kagome drugim najomiljenijim ženskim anime likom.[39] 2003., anime se našao na trećem mjestu na listi najboljih animea godine sa 127 glasa (prvo i drugo mjesto preoteli su mu Mobile Suit Gundam SEED i Azumanga Daioh).[40] 2004. se našao na šestom mjestu najboljih animea godine, ali sa više glasova: 261.[41] 2005., našao se opet na listi 20 najboljih, kada je zauzeo deveto mjesto sa 139 glasova.[42]

Sredinom 2005., TV Asahi je objavio listu 100 najboljih animea u zadnjih sto godina, na temelju istraživanja raznih dobnih skupina diljem Japana. InuYasha se na toj listi našao na 59. mjestu.[43]

Foster je analizirao razlike između demona, koji su ranjiva mitska bića u priči, i duhova. Po njemu, Sango bi se mogla usporediti sa Istjerivačima duhova, dok je Miroku bliži egzorcistu.[44] Brian Camp i Julie Davis uočili su paralele između Kagominog putovanja u Sengoku razdoblje sa nekoliko priča o putovanju u alternativne svijetove u anime žanru, kao što su Fushigi Yugi i The Vision of Escaflowne, ali i drugim žanrovima općenito, kao što su Čarobnjak iz Oza i Alisa u zemlji čudesa. Ipak, za razliku od tih priča, Kagome se može vratiti natrag u svoj svijet kad god poželi time što opet uđe u bunar, te stoga nema potrage za povratkom kući.[45] Oni hvale priču jer izbjegava formulu 'čudovišta tjedna' te primjećuju ljubavni trokut između InuYashe te Kagome i Kikyo: njih dvije čak izgledaju slično.[46]

Kritike[uredi - уреди]

Inuyasha je ona vrsta serije koju mnogi obožavatelji vole mrziti. Neki su izrugivali Inuyashu zbog bestidno dugog trajanja, reciklaže animacije tijekom akcijskih sekvenci, kao i činjenice da Kagome nikad ne nosi ništa izuzev školske uniforme dok se bori sa demonima. Naposljetku, neki ju ne vole samo zbog toga što je popularna. Ipak, usprkos nedostacima, Inuyasha je serija koja više nego nadoknađuje svoje slabosti zahvaljujući vrlinama svoje snage... "Epizode za umetak" općenito zauzimaju jednu od tri kategorije: epizode "čudovišta tjedna"; komične ili romantične epizode ili kombinacija istih. Epizode o čudovištima su izdaleka najiritantnije te su s lakoćom prikladne za odbacivanje. Ipak, epizode za umetak romantičnog ili komičnog sadržaja su, po mojem skromnom mišljenju, među najpamtljivijim epizodama za umetak bilo kojeg animea. One ostvaruju vrhunsku posao u oslikavanju zvjezdanih likova i njihovih raznih odnosa dok su istodobno i za umrijeti od smijeha. Još uvijek se valjam od smijanja zbog epizode 68, nazvane "Shippou's Battle Royale", u kojoj ponovno upoznajemo klan zvijeri grmljavina preko njihovog zadnjeg preživjelog člana. Neću vam pokvariti zabavu u ovome, dovoljno je reći da ako vam ta epizoda nije smiješna (a meni je bila urnebesna), imam pravo obavijestiti vašeg psihijatra da se borite sa depresijom.

—Derrick L. Tucker, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[47]

Likovi su vrlo osebujni, većina njih ima neku vrstu bizarnog poremećaja osobnosti...Serija zaslužuje pohvalu stoga što je uzela jednu tako neoriginalnu priču i učinila nešto od nje.

—Anime World, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[48]

Zaustavite me ako ste ovo već čuli prije. Srednjoškolka izlazi iz svakodnevnog života, otkriva da ima moći, te da ih mora iskoristiti da se bori protiv zlih sila dok pokušava živjeti normalan život. Pogodili ste, govorim o InuYashi, seriji koja iskorištava ovu iskušanu pretpostavku a da ne čini ništa posebno sa njom. Da vam kažem, 167 epizoda "ničega posebnog" je više čudovišta tjedna nego što bi itko morao podnositi. Praktički vršim uslugu zajednici time što vas upozoravam. Radnja jedino povezuje epizode čudovišta tjedna zajedno. Za svakih 15 epizoda čudovišta tjedna nešto se značajno dogodi i malena zraka svjetlosti sjaji kroz mračne oblake repetitivne radnje dovoljno dugo da ponudi male nade zabave. Ova nada je potom uništena stjenovitim šiljcima beskonačnih epizoda za umetak...Ova činjenica me navodi da preporučim InuYashu nikome, te se time ne moram brinuti da će potom itko išta "propustiti".

—Kuma, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.pngSimple GA.png[12]

Sa svojih 167 epizoda, Inuyasha si uzima svoje vrijeme da prošeta od točke A do točke B. No bio bi odličan da taj put ne dodijava skretanjima i, ponajviše, slijepim krajevima...U svojoj srži, Inuyasha vjerojatno je tek zabava pri kojoj se mozak ostavi na paši, ali bi bilo okrutno i neobično natjerati nekoga da pogleda svih 167 epizoda.

—Shadowmage, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.pngSimple GA.png[49]

InuYasha je jedna od onih anime i manga franšiza koji se čine kao da su tu oduvijek, a opet su na neobičan način odsutne kad god dugoročni anime ljubitelji moraju navesti svoju najdražu seriju ili barem seriju koja je imala velik utjecaj na njih....Kagome i InuYasha krenu na dugo putovanje kako bi tražili i sakupili sve komadiće čarobnog dragulja. Ono što se u stvari dogodi u ovoj seriji je razmjerno iskušan asortiman bitaka, koje na svoj način podsjećaju na beskrajne obračune koji su nastanjivali izvornu verziju animea Dragon Ball Z. Da parafraziram izmijenjenu Dragon Ball Z Kai, InuYasha se nažalost može nazvati skupom epizoda za umetak koje se pretvaraju da su akcija, jer serija kao da namjerno odlazi na dodirnice u bilo kojoj epizodi.

—Jeffrey Kauffman, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.pngSimple GA.png[50]

Izvori[uredi - уреди]

Bilješke[uredi - уреди]

  1. Ime InuYasha sastoji se od riječi "inu" (pas) + "yasha" (demon).[3] Kagome je dobila ime po japanskoj dječjoj pjesmi "Kagome Kagome".[4]

Reference[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Knjige
  • Camp, Brian; Davis, Julie (2007). Anime Classics Zettai!: 100 Must-See Japanese Animation Masterpieces. Berkeley: Stone Bridge Press Inc.. ISBN 9781933330228. 
  • Foster, Martin (2004). The InuYasha Experience: Fiction, Fantasy and Facts. DH Publishing Inc.. ISBN 9781932897081. 
  • Lunning, Frenchy (2006). Mechademia 1: Emerging Worlds of Anime And Manga. Minneapolis: University of Minnesota Press. ISBN 9780816649457. 
  • McCarthy, Helen (2008). 500 Essential Anime Movies: The Ultimate Guide. Ilex. ISBN 9781905814282. 
  • Pellitteri, Marco; Di Fratta, Gianluca; Martorella, Cristiano; Suvilay, Bounthavy (2010). The Dragon and the Dazzle: Models, Strategies, and Identities of Japanese Imagination : a European Perspective. Tunue. ISBN 9788889613894. 
Izvještaji
Novinski članci i vijesti
Ostalo

Vanjske poveznice[uredi - уреди]