Idiocracy
| Idiokracija | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Mike Judge |
| Producent | Mike Judge Elysa Koplovitz Michael Nelson |
| Scenario | Mike Judge Etan Cohen |
| Uloge | Luke Wilson Maya Rudolph Dax Shepard |
| Muzika | Theodore Shapiro |
| Fotografija | Tim Suhrstedt |
| Montaža | David Rennie |
| Studio | Judgemental Films |
| Distribucija | 20th Century Fox |
| Datum(i) premijere | 1. IX 2006. |
| Trajanje | 84 min. |
| Zemlja |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski |
| Budžet | 2–4.000.000 $ |
| Idiokracija na Internet Movie Database | |
Idiokracija (engleski Idiocracy) američka je SF filmska komedija objavljena 2006. koju je režirao Mike Judge a napisali Judge i Etan Cohen. Glavne uloge tumače Luke Wilson, Maya Rudolph, Dax Shepard i Terry Crews. Radnja se odigrava oko dvoje tipičnih ljudi, Joea i Rite, koji se podvrgnu tajnom vojnom eksperimentu hibernacije, ali ostaju zaboravljeni te se probude tek 500 godina u budućnosti, u 2505 godini. Međutim, suprotno očekivanjima, Joe i Rita su silom prilika najinteligentiji ljudi na tom svijetu, koji se u međuvremenu intelektualno srozao zbog zatupljivanja i anti-intelektualizma.
Film je dovršen još 2005., ali je premijeru dočekao tek godinu dana kasnije, zbog čega je distributer 20th Century Fox optužen da je namjerno zapustio film, vjerojatno iz straha jer se u njemu masovno ismijavaju razni brendovi i reklame koje su pomogle zatupiti ljude. Usprkos manjku komercijalnog odjeka, film je stekao kultni status.[1] Dio tog naknadnog interesa za film pripisuje se obnuto postavljenoj tezi o svijetloj budućnosti, u kojoj masovni mediji, reklame i internet neće dovesti do povećanja inteligencije, već naprotiv do Dunning-Kruger efekta, intelektualne lijenosti i nekritičkog komfora.
Radnja[uredi | uredi kod]
Američki vojni knjižničar Joe Bauers i prostitutka Rita su izabrani kao najprosječnije osobe da sudjeluju u tajnom vojnom pokusu hibernacije, ali ostaju zaboravljeni te se probude tek 500 godina u budućnosti, u 2505 godini. Tamo se Joe i Rita iznenade kada saznaju da, umjesto da dočekaju ljude koji su postali krajnje inteligentni, pronađu da su ljudi postali krajnje zatupljeni reklama, internetom i televizijom, te primitvne siledžije, do te mjere da se ne mogu više niti ispravno gramatički izražavati. Joe je zabunom uhićen te napravi test inteligencije, gdje se ispostavi da je silom prilika ostao najpametnija osoba na svijetu. Joe stiže u Bjelu kuću, gdje ga zbog visokog IQ-a postave na političku poziciju. Predsjednik Camacho održi govor u kojem naciji obeća da će Joe popraviti probleme države, od nedostatka hrane do loše ekonomije. Joe otkriva da je sportsko piće "Brawndo" kupilo Upravu za hranu i lekove te naložilo da poveća prodaja gaziranog pića time da se isto koristi za zalijevanje usjeva, što je pak uništilo hranu. Kada Joe pak naredi da se s time prekine, dionice "Brawnda" padnu na nulu, te pola stanovništva izgubi posao, zbog čega nastanu neredi. Joe je osuđen da umre u areni za Monster truck igre, ali preživi dok Rita otkriva da je spasio usjeve i doveo do odbre žetve jer ju je zalijevao normalnom vodom. Camacho pomiluje Joea, koji se pak uda za Ritu. Par tako odluči silom prilika živjeti u tom zatupljenom svijetu te ga nekako poboljšati.
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
|
|
Kritike[uredi | uredi kod]
Robert Koehler je za Variety zapisao:
- "Film trenutačno doseže krajnosti — i prizore — dostojne Jonathana Swifta kada narator opisuje kako je zatupljena nacija postala toliko beznadna da je većina tehnologije u raspadu a smeće se gomila do te visine da pada u obliku lavine 2505 godine... Judge je vrijedan divljenja u velikim temama filma, te zorno prikazuje kako stvari mogu postati loše kada glupi ljudi imaju moć, ali scenarij i smjer priče se hrvaju sa detaljima i pojedinim scenama koje ne uspijevaju postići svoj puni komični potencijal. Iako su neke situacije iznimno pametne na površini, ispuhaju se ubrzo nakon što započnu. U svakom slučaju, ima ograničena količina smijeha u gledanju debelih muškaraca i žena koji jedva mogu govoriti izuzev groktanja i par riječi poput "guzica" i "jebote", zbog čega razina malo pada."[2]
Dean Šoša je filmu dao ocjenu 2,5 od 4 zvijezdice:
- "Autor čuvenog MTV-jeva serijala Beavis i Butt-Head i dopadljive komedije Kako dati nogu Mike Judge polazi od zanimljive pretpostavke o svijetu koji se u budućnosti, zbog prirodne selekcije, pretvorio u civilizaciju glupana, no simpatični koncept, solidni Luke Wilson i nekoliko vrlo dobrih štosova prilično su izgubljeni u traljavo izvedenoj pričici i površnoj produkciji. Ipak, šašavom djelcu poput ovoga, čija se vizija 2506. godine nažalost čini puno realnijom od svih tehničkih utopija i antiutopija zajedno, kultna reputacija ne gine."[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Walker, Rob (4. V 2008). „This Joke's for You”. The New York Times. Consumed (column).
- ↑ Robert Koehler (1.9. 2006). „Review: Idiocracy”. Variety.
- ↑ Dean Šoša (17.4. 2007). „Jalov skrpan krimić”. Nacional.
Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]
- Idiocracy na sajtu IMDb
- Idiocracy na Box Office Mojo-u
- Idiocracy na Rotten Tomatoes-u (en)
- Idiocracy na Metacriticu