Anti-intelektualizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Intelektualac i anti-intelektualac: karikaturist Thomas Nast ukazuje na kontrast akademika i boksača, koji predstavlja populistički pogled da je čitanje i učenje gubljenje vremena umjesto da se bavi sportom. Akademik ima veću glavu i manje tijelo, dok boksač ima obrnutu fizionomiju: malu glavu i veliko tijelo

Anti-intelektualizam je agresivnost, neprijateljstvo[1] i/ili nepovjerenje prema intelektu, intelektualcima i/ili intelektualnom zanimanju i kritičkom razmišljanju[2]—obično izraženog u obliku obrazovanja, filozofije, književnosti, umjetnosti i znanosti—kojeg smatra nepraktičnim i vrijednim prijezira. Alternativno, samoproglašeni intelektualci koji ne zadovoljavaju rigidne akademske standarde se katkad proglašavaju anti-intelektualcima, iako je pseudo-intelektualac prikladniji i češči termin koji opisuje ovaj fenomen.

Anti-intelektualci su često pripadnici šire javnosti koji se predstavljaju kao šampioni običnog puka—populisti protiv poltičkog elitizma i akademskog elitizma—koji smatraju da su obrazovani društvena klasa odvojena od svakodnevnih briga većine, te da dominiraju političkim raspravam i visokim obrazovanjem.

Zbog toga što termin "anti-intelektualac" može biti pogrdan, utvrditi specifične slučajeve anti-intelektualizma je povremeno teško: pojedinci su mogu samo protiviti pojedinim obilježjima intelektualizma ili primjene istog, bez da odbacuju intelekt ili znanje općenito. Isto tako, optužbe za anti-intelektualizam mogu tvoriti argument iz autoriteta ili priziv ruganju koji namjeravaju diskreditirati suparnika umjesto da se obrate argumentima.[3] Senator William Proxmire je tako u 1970-ima javno optužio Ellen S. Berscheid da je njeno istraživanje o zaljubljivanju "bacanje javnih sredstava", a ta kontroverza se katkad uzima kao studija anti-intelektualizma.[4] Richard Hofstadter je objavio knjigu Anti-intellectualism in American Life u kojoj utvrđuje tri vida anti-intelektualizma: religijski anti-racionalizam, populistički anti-elitizam i neobazriv instrumentalizam.[5]

U Kambodži 1970-ih, tijekom vladavine Khmer Rougea, ljudi su zatvarani ili ubijani jer su bili akademici ili samo nosili naočale, jer su ih smatrali oblikom "parazita društva".[6] Slično, tijekom engleskog građanskog rata odigrao se napad na obrazovane ljude puritanske Engleske 1640-ih i 1650-ih: na kler, profesore sveučilišta i odvjednike.[7]

Colleen J. Shogan je u znanstvenom radu napisala da "kako bi se borili protiv optužbi o elitizmu, nedavni predsjednici Republikanske stranke usvojili anti-intelektualizam kao konzervativni oblik populizma."[8]

U moderno vrijeme, pojedine jezične Wikipedije su također optužene da slijede anti-intelektualizam zbog ideolških razloga[9] ili loših informacija.[10]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Morton White (1962). "Reflections on Anti-Intellectualism". Daedalus 91: 457-468. 
    Wikiquote „I shall call a person hostile to intellectuals an "anti-intellectual".“
    ()
  2. Rafik Z. Elias (2009). "The Impact of Anti-Intellectualism Attitudes and Academic Self-Efficacy on Business Students’ Perceptions of Cheating". Journal of Business Ethics 86: 199-209. ISSN 1573-0697. doi:10.1007/s10551-008-9843-8. 
  3. "It is all too easy for people with more formal schooling to believe they know better than those directly involved [in a particular problem]," Sowell, 2001.
  4. Shaffer, Leigh S. (1977). "The Golden Fleece: Anti-intellectualism and social science". American Psychologist. Vol 32: 814-823. doi:10.1037/0003-066X.32.10.814. 
  5. Daniel Rigney (1991). "Three Kinds of Anti-Intellectualism: Rethinking Hofstadter". Sociological Inquiry 61. doi:10.1111/j.1475-682X.1991.tb00172.x. 
  6. "Trial of the Khmer Rogue". Arhivirano iz originala 2012-04-22. http://web.archive.org/web/20120422004018/http://www.woroni.com.au/articles/features/trial-khmer-rogue. 
  7. Leo F. Solta1 (1956). "Anti-Intellectualism in the puritan Revolution". American Society of Church History 25: 306-316. doi:10.2307/3161951. 
  8. Colleen J. Shogan (2007). "Perspectives on Politics". American Political Science Association: 295-303. doi:10.1017/S153759270707079X. 
  9. "Moj internet dnevnik". 9.9. 2013. http://ostriczelenalista.bloger.index.hr/post/razotkrivanje-sramotne-hr-wikipedije/23048893.aspx. 
  10. Andrew George (2007). "Avoiding Tragedy in the Wiki-Commons". University of Virginia. http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=975096. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]