IS-2

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
IS-2

JS-2 (prednji) i JS-3 u muzeju Velikog otadžbinskog rata, Minsk, Belorusija
JS-2 (prednji) i JS-3 u muzeju Velikog otadžbinskog rata, Minsk, Belorusija

Glavne karakteristike
Zemlja porekla  Sovjetski Savez
Namena teški tenk
Prvi korisnik Crvena armija
Dužina 9,83 m
Širina 3,07 m
Visina 2,63 m
Masa 46,0 t
Brzina na putu 37 km/h na putu
Brzina van puta 10-15 km/h van puta
Doseg 240 km
Glavno naoružanje 122 -{mm}- D-25T (28 punjenja)
Sporedno naoružanje 2×DT, 1×DŠK mitraljezi
Motor Dizel -{(Diesel)}- model V-2
Snaga (KS) 600 KS
Snaga (kW) 450 kW
Posada 4
IS-2

Josif Visarionović 2 ili skraćeno IS-2 je bio sovjetski tenk tijekom drugog svjetskog rata.

Nastanak[uredi - уреди | uredi izvor]

Kada poslije nekoliko mjeseci proizvodnje primjeraka tenka IS-1 postaje očito da on s svojim topom od 85 mm nije dovoljno jak za borbu protiv najjačih njemačkih tenkova donosi se odluka o njegovom skidanju iz kupole i postavljanju topa od 122 mm. Tim veoma brzim rješenjem Sovjetski Savez je dobio "novi" neuporedivo jači tenk od neuspješnog testnog IS-1.

Prvi modeli IS-2 počinju izlazit iz tvornica još u travnju 1944, manje od šest mjeseci nakon početka gradnje IS-1. Ovaj brzo izgrađeni tenk će ostat u proizvodnji sve do kraja rata u Europi.

Ratna upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Vojni zadaci ovog tenka su bili identični onima njemačkih Tigar i Kraljevski tigar. Njihova upotreba se svodila samo na mjestima fronta gdje se želila postići kratkotrajna vojna nadmoć. Kako se u to vrijeme Sovjetski Savez nalazio u ofenzivi njegova najčešća upotreba se svodila u pravljenju rupa u protivničkoj obrambenoj liniji. Kada bi odred IS-2 ostvario postavljeni cilj on bi se povukao u pozadinu u očekivanju novih naređenja za upotrebu na nekom novom odlučujućem mjestu. Svoje pravo vatreno krštenje ovaj tenk tijekom Drugog svjetskog rata doživljava u kolovozu 1944. kada biva upotrebljen protiv njemačkog kraljevskog tigra u bitci na rijeci Vistuli. Tada 11 IS-2 tenkova zahvaljujući "uspješnoj taktici" uspjeva uništiti 4 od 15 kraljevskih tigrova uz vlastite gubitke od 3 tenka i još 7 oštećenih nakon čega je ova tenkovska jedinica bila izbačena iz borbe (ovo je ipak bio vojni uspjeh). Pri analizi bitke stručnjaci crvene armije su ostali iznenađeni otkrićem da je protivnik uspio probiti oklop njihovog tenka na udaljenosti od 1 kilometra zbog greške u konstrukciji. Prije kraja rata taj dizajn je dobio još jedan ponižavajući udarac kada je bio uništen s udaljenosti od 4.6 kilometara od protutenkovskog oklopnog vozila naoružanog s topom od 88 mm.

Bez obzira na te dizajnerske nedostatke on je bio nadmoćan svim tenkovima zapadnih saveznika koji nakon njegovog promatranja na paradi pobjede u Berlinu donose odluku o gradnji sličnog teškog tenka. Glavni njegov problem se nalazio u skupoći proizvodnje što je rezultiralo ograničenjem njegove upotrebe da ga se ne bi izgubilo u nekim "nevažnim sukobima".

Oprema[uredi - уреди | uredi izvor]

Između testnog IS-1 i masovno proizvedenog IS-2 postoje samo tri, ali svima vidljive razlike. Prvu čini top od 122 mm što ima IS-2. On je veći je gotovo 50 posto od onoga kojega je nosio prethodnik. Najveća zabrinutost su bile performanse topa protiv njemačkih tenkova pa je napravljeno testiranje na zarobljenom Panteru prilikom kojega je zrno iz 122mm topa probilo Panterov prednji oklop, prošlo kroz odjel za posadu, probilo motor i na kraju probilo i stražnji oklop tj. prošlo je kroz cijeli tenk!

Zajedno s njegovom ugradnjom dolazi veće dužine tenka i pojačavanja oklopa što ovaj tenk težak 46 tona čini isto teškim kao i sovjetski KV-85 ili njemački Panter, ali ujedno i dvije tone težim od IS-1. Kako bi se zadržala pod kontrolom ukupna težina tenka smanjena je količina streljivo koju on prevozi što mu je tijekom bitka znalo zadati ne male probleme. Dodatni problem je bio što se za streljivo sastojala iz dva dijela, od zrna i barutnog punjenja što je uporavalo brzinu otvaranja vatre, ali vatrena moć 122mm topa je taj nedostatak više nego nadoknađivala.

Prije obustave proizvodnje koja nastupa mjesec dana po padu Berlina izgrađeno je sveukupno nešto manje od 3500 primjeraka ovog tenka. U proizvodnji on biva nakratko naslijeđen od IS-3 koji se nije koristio u drugom svjetskom ratu.