Hram bijelog konja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Statue konja na ulazu u Hram

Hram bijelog konja (pojednostavljeni kineski: 白马寺; tradicionalni kineski: 白馬寺; pinyin: Báimǎ Sì, (Wade-Giles: Paima szu) je, prema predaji, prvi budistički hram na teritoriji današnje Kine, utemeljen godine 68. pod pokroviteljstvom cara Minga u Luoyangu, prijestolnici Istočne dinastije Han.[1][2][3] Danas se hram nalazi izvan zidova drevne prijestolnice, oko 12-13 km istočno od suvremenog Luoyanga u provinciji Henan. Do njega se može doći oko 40 minuta vožnje autobusom br. 56 sa željezničke stanice u Luoyangu.[4] Hram, iako malen u usporedbi s drugim hramovima u Kini, se od većine vjernika smatra "kolijevkom kineskog budizma".[5] Geografske znamenitosti južno od hrama su Manghanske planine i rijeka Lucoche na jugu.[6]

Glavne hramske zgrade čine veliki kompleks sagrađen za vrijeme dinastija Ming (1368 - 1644) i Qing (1644 - 1912) na temeljima drevnog hrama,[7] Restaurirani su 1950-ih i u martu 1973. nakon Kulturne revolucije. Sastoje se od brojnih dvorana odvojenih s nekoliko dvorišta i vrtova, a zajedno imaju površinu od oko 13 ha (32 akri). Opisne plakete na kineskom i engleskom daju opise brojnih budističkih božanstava postavljenih u dvoranama. Značajne statue su Śākyamuni Buda, Maitreya - Buda koji se smije, Buda od žada, te prikazi svetaca kao Guru Avalokiteśvara, Amitābha i arhati. Kamene statue dva bijela konja, koja su dovela dvojicu indijskih redovnika u Kinu, kao i dva mitološka lava se nalaze na vratima.[1][2][3] Hram je uz međunarodnu financijsku pomoć prošao kroz brojne restauracije, kako s vanjske strane, tako i unutrašnjosti. Najnoviji projekt, u kome je sudjelovala Indija, je dovršen 2008. kada su postavljeni Sanchi Stupa i statua Sarnath Bude.

V. također

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Leffman, David; Simon Lewis and JeremyAtiya (2003). Rough guide to China. Rough Guides. str. 307. ISBN 1843530198. Pristupljeno 29. IV 2010. 
  2. 2,0 2,1 Bao, Yuheng; Qing Tian andLetitia Lane (2004). Buddhist art and architecture of China. Edwin Mellen Press. str. 84,172. ISBN 978-0-7734-6316-5. Pristupljeno 29. IV 2010. 
  3. 3,0 3,1 Harper, Damien (2007). China. Lonely Planet. str. 462–463. ISBN 1740599152. Pristupljeno 29. IV 2010. 
  4. Elmer, et al. (2009), p. 463.
  5. „White Horse Temple”. Buddha Channel. Pristupljeno 30. IV 2010. 
  6. „White Horse Temple”. China Culture. Arhivirano iz originala na datum 2009-12-20. Pristupljeno 1. V 2010. 
  7. Cummings, et al. (1991) p. 283.