Grad (Dubrovnik)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dubrovačka povijesna jezgra

Grad je jedan od gradskih kotara grada Dubrovnika. Središte gradskog kotara nalazi se u ulici Širokoj 41. Tajnik je Jozo Glavić, a predsjednik vijeća Srđan Kera.[1] Grad graniči s gradskim kotarevima Pile-Kono i Ploče-Iza Grada. Obuhvaća turistički najznamenitije područje, dubrovačku staru gradsku jezgru. Od davnina se u Dubrovčana uvriježilo pod pojmom Grad podrazumijevati samo staru gradsku jezgru. Kad Dubrovčanin kaže da ide u Grad, misli isključivo na prostor unutar zidina. Pod pojmom Grad podrazumijeva Dubrovnik.

Unutar stare gradske jezgre osim stambenih kuća i prodajnih i ugostiteljskih objekata nalazi se mnoštvo crkava i samostana, Knežev dvor i Sponza. Unutar jezgre smješteni su svi dubrovački muzeji.[2] Tu je središte županijske, gradske i biskupijske uprave, kino, kazalište, narodna knjižnica[3], Akvarij i Institut za more i priobalje, jedna osnovna i jedna srednja škola (Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića) te jedno dječje igralište podno kule Minčete. Tu su smještena dva kupališta, Porporela i Buža. Američki portal TripAdvisor je 2013. na temelju recenzija milijuna putnika sastavio je popis deset spomenika koje treba posjetiti prije smrti. Među njima su i dubrovačke zidine. [4]

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U 20. i 21. stoljeću broj stalnih stanovnika dubrovačke stare gradske jezgre uslijed razvoja turizma naglo opada. Pretpostavlja se da je trenutno riječ o 900-1 000 ljudi.[5] Stanovništvo iseljava u okolna mjesta iz više razloga. Zbog atraktivnosti lokacije stan se u staroj jezgri može prodati po vrtoglavim cijenama, a najčešće su zazanimani stranci. Cijena kvadrata renoviranog stana uz Stradun doseže i 7 000 eura.[6] Iznajmljivanje je isto unosan posao. 2001. u staroj gradskoj jezgri nuđeno je stotinjak ležajeva, a 2011. više od tisuću. Uvjeti življenja u staroj jezgri veoma su loši zbog navala turista, buke, gužve, zbijenosti, vrtoglavih cijena u prodavaonicama i loše uređenih stanova. Stanovi su obično u veoma lošem stanju zbog svoje starosti. Neki ne posjeduju ni sanitarni čvor, a građevinski radovi čiji je cilj preuređenje i osuvremenjivanje veoma su skupi i teško je dobiti sve dopusnice jer je stara jezgra svjetska kulturno-povijesna baština pod zaštitom UNESCO-a.[7] Iseljavanje stanovništva iz stare jezgre mnogi smatraju ozbiljnom teškoćom. Gradske vlasti pokušavaju privoliti ljude na ostanak osiguravajući im besplatne ulaznice u muzeje, kino, kazalište i brodiće za Lokrum.[8] Krajem 20. i početkom 21. stoljeća u povijesnoj se jezgri mjesečno gasilo jedno kućanstvo, a jedno se iseljavalo. [9] Prema nekim anketama iz 1981. udio starog stanovništva (starijeg od 59 godina) u gradu Dubrovniku bio je 14.2%, a u staroj jezgri 25.5%. Novijih podataka nema, ali taj broj je vjerojatno veći i pretpostavlja se da se uglavnom radi o samcima. U Osnovnoj školi Marina Getaldića djece iz Grada je oko 130. Prema podacima iz 2006. u razdoblju 1961.–2006. u gradu Dubrovniku broj stanovnika porastao je za 138%, dok je u staroj jezgri smanjen za 77%. Također, oko 55% svih djelatnosti Dubrovnika smješteno je u povijesnoj jezgri, udio ugostiteljskih lokala je oko 63%. Kako se navodi u tekstu o „stanju duša potkraj 2009.“ u listu katedralne župe „Naša Gospa“, popisom je ustanovljeno kako unutar zidina blagoslov kuća i obitelji prima 749 kućanstava, od toga 515 višečlanih i 234 samačka kućanstva. Sami u kući ili stanu žive 83 muškarca i 151 žena. U 749 kuća ili stanova u povijesnoj jezgri živi 1927 osoba. Prema broju članova kućanstava, pet je nenastanjeno, 227 (30 posto) je samaca, 166 domova (22 posto) s dva člana, 141 (19 posto) s tri člana, 135 (18 posto) s četiri, 52 (7 posto) s pet, 18 (2 posto) s šest, tri sa sedam i dva s osam članova kućanstva. Po anketi iz 1986. stanovnicima stare jezgre najveći su nedostaci redom: mali stan; buka, slaba izolacija od buke; starost i dotrajalost kuće, stana; vlažnost stana; nedostatak kupaonice; nedostatak svjetlosti; slab raspored prostorija, slaba mogućnost prilagodbe novim potrebama; stara kanalizacija, zagušljivost.[10] Broj registriranih stanovnika stare jezgre 1948. iznosio je 4 485, 1961. 5 872, a 2011. 2 128.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. www.dubrovnik.hr, "Gradski kotarevi Grada Dubrovnika", objavljeno 13. studenog 2009., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  2. dumus.hr
  3. www.dkd.hr
  4. www.24sata.hr, "Dubrovačke zidine među deset spomenika koje treba posjetiti", objavljeno i pristupljeno 19. prosinca 2013.
  5. www.dubrovackidnevnik.hr, "„Gradska jezgra postaje ogoljeni spomenik kulture, bez igdje ikoga!“", objavljeno 28. veljače 2013., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  6. www.slobodnadalmacija.hr, "Stradun: 7000 eura za kvadrat stana", objavljeno 22. lipnja 2008., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  7. www.unidu.hr, "Anketa stanovništva stare povijesne jezgre Dubrovnika", objavljeno 5. svibnja 2011., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  8. www.hsls.hr, "Dubrovnik i Korčula: Život unutar zidina za 3 i pol kune po kvadratu"
  9. Đukić, Jerković, 2002.
  10. Kovačević, Rogić, 1986.