Giuseppe Pino Budicin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giuseppe Pino Budicin
Giuseppe Pino Budicin
Poprsje Giuseppea Pina Budicina u Rovinju
Datum rođenja 27. travnja 1911.
Mjesto rođenja Rovinj,
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Carevina Austro-Ugarska
Datum smrti 8. veljače 1944. (32 god.)
Mjesto smrti Valdibora kraj Rovinja,
Flag of the NSDAP (1920–1945).svg Velikonjemački Reich
Zanimanje brijač
Član KPJ od 1943.
Bitke/ratovi Narodnooslobodilačka borba
Služba NOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od 26. rujna 1973.

Giuseppe Pino Budicin (Rovinj, 27. travnja 1911. - Valdibora kraj Rovinja, 8. veljače 1944.), hrvatski politički radnik, antifašistički borac, narodni heroj.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je 27. travnja 1911. godine u Rovinju u siromašnoj radničkoj obitelji. Otac mu je bio stolar, a majka mu je umrla dok je još bio dijete. Poslije završene osnovne i niže građanske škole završio je brijački zanat. Kod istoga majstora poslije je radio kao pomoćnik.

S osnovama antifašističke borbe upoznao se tijekom 1927. i 1928. godine kada je došao u dodir s pojedinim članovima Komunističke partije Italije. Ubrzo je bio primljen u članstvo KP Italije. Od 1931. do 1933. služio je vojni rok u mornarici u La Speziji. Nakon odsluženja vojnog roka radio je u rodnom mjestu. Kada je došlo do uhićenja nekolicine rovinjskih komunista među njima je bio uhićen i Pino.

Specijalni sud za zaštitu države osudio ga je na sedam godina zatvora. Nakon što je izdržao tri godine robije amnestiran je i u ožujku 1937. godine ponovo se vratio u Rovinj. Po izlasku iz zatvora odmah se povezao s partijskom organizacijom. Raspačavao je antifašističke letke i posebno radio s antifašističkom omladinom. Fašistička policija je zapazila njegov rad pa je ponovo uhićen krajem 1937. godine. Naredne godine osuđen je u Rimu na 12 godina robije. Iz zatvora je pušten uoči kapitulacije Italije 1943. godine.

Kapitulacija Italije zatekla ga je u Rovinju gdje se povezao s Narodnooslobodilačkim pokretom i počeo raditi na stvaranju narodne vlasti, vršenju mobilizacije za rovinjski bataljun i na učvršćenju partijske organizacije u Rovinju.

Bio je politički sekretar Kotarskog komiteta KPH za Rovinj, član Oblasnog komiteta KPH za Istru, član Oblasnog NO odbora za Istru, a na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom izabran je za člana ZAVNOH-a. Radio je i na pokretanju tiska na talijanskom jeziku u Istri kako bi se njegovi sunarodnjaci upoznali s ciljevima Narodnooslobodilačke borbe na svom materinskom jeziku.

Uhićen je 7. veljače 1944. godine u blizini Rovinja. Strijeljan je na obali luke Valdibore 8. veljače 1944. godine. Talijanski bataljon koji je formiran u ožujku 1944. godine nosio je njegovo ime.

Ukazom predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita od 26. rujna 1973. godine proglašen je narodnim herojem.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]