Giuseppe Pino Budicin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giuseppe Pino Budicin
Giuseppe Pino Budicin
Poprsje Giuseppea Pina Budicina u Rovinju
Datum rođenja 27. travnja 1911.
Mjesto rođenja Rovinj,
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Carevina Austro-Ugarska
Datum smrti 8. veljače 1944. (32 god.)
Mjesto smrti Valdibora kraj Rovinja,
Flag of the NSDAP (1920–1945).svg Velikonjemački Reich
Zanimanje brijač
Član KPJ od 1943.
Bitke/ratovi Narodnooslobodilačka borba
Služba NOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od 26. rujna 1973.

Pino (Giuseppe) Budicin (Rovinj, 27. IV. 1911. - Valdibora kraj Rovinja, 10. II. 1944.), istarski komunist, organizator antifašističkog pokreta otpora i ustanka u Istri, partixan isrian, borac za autonomiju Istre i Julijske krajine

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je 27. aprila 1911. godine u Rovinju u siromašnoj istrovenetskoj radničkoj obitelji. Otac mu je bio stolar, a majka mu je umrla dok je još bio dijete. Poslije završene osnovne i niže građanske škole završio je brijački zanat (el barbiero). Kod istoga majstora poslije je radio kao pomoćnik.

Rovinj, pored Labina, ima tradiciju snažnog radničkog anarhističkog i komunističkog pokreta u Istri pa se Pino rano upoznaje s osnovama antifašističke borbe 1927. i 1928. godine kada je došao u dodir s članovima PCI - Komunističke partije Italije. Ubrzo je bio primljen u članstvo KP Italije. Od 1931. do 1933. služio je vojni rok u mornarici u La Speziji, gdje je bio aktivan u mornaričkoj čeliji PCI. Nakon odsluženja vojnog roka radio je u rodnom mjestu. Kada je došlo do provale i hapšenja nekoliko rovinjskih komunista među njima je bio i Pino.

Fašistički Tribunale speciale - Specijalni sud za zaštitu države, osudio ga je na sedam godina zatvora za komunističku propagandu i aktivizam. Nakon što je izdržao tri godine robije amnestiran je i u ožujku 1937. godine vraća se u Rovinj gdje se odmah povezao s partijskom organizacijom PCI. Raspačavao je antifašističke letke i posebno radio s antifašističkom omladinom. Fašistička policija je zapazila njegov rad pa je ponovo uhapšen krajem 1937. godine. Naredne godine osuđen je u Rimu na 12 godina robije. Iz zatvora je pušten 25. VII. uoči kapitulacije Italije 1943. godine.

U Rovinju se odmah povezuje s antifašističkim pokretom otpora rexistensa, radi na učvršćenju organzacije PCI na Rovinjštini te u narodnom ustanku u Italiji i Istri po kapitulaciji Italije radi na stvaranju narodne vlasti te organizira osnivanje rovinjskog bataljona-Batajon partixan u Stanziji Bembo.

Pina Budicina pamte kao velikog humanistu i entuzijastu, antinacionalistu, pravog komunistu internacionalističkog duha s kojim su hrvatski nacionalisti iz KPH pokušavali manipulirati. Tako ga zovu da sudjeluje 13. IX. 1943. na sastanku tzv. Oblasnog NOO Hrvatske za Istru (Pazinske odluke) gdje odbija potpisati odluku o aneksiji Istre Hrvatskoj smatrajući da narod Julije poslije rata mora demokratski na referendumu odlučivati o svom statusu. Sve to nije bilo dovoljno, nego ga na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom biraju (kooptiraju) za člana ZAVNOH-a. Kada je to Pino doznao u svom dopisu KPH odbija obrazloživši da ga nitko u Istri nije izabrao za svog predstavnika i tu počinju njegove nevolje.

Batajon partixan Pino Budicin

Pino sa svojim bataljonom djeluje po Istri, a na terenu i dalje radi na tiskanoj propagandi pokreta otpora u Istri (na talijanskom jeziku) te u suradnji s KPJ (KPH i KPSl, tj. Osvobodilnom frontom) organizira slanje istarskih boraca na oslobođena područja u Gorskom kotaru i na Krasu. Po zadatku odlazi u Rovinjštinu, gdje ga po dojavi fašisti uhapse 8. februara 1944. g. skupa sa svojim partizanskim drugovima Guerrino Grassijem (partizansko ime Augusto Ferri) i Giovanni Sossijem. Fašisti ih strijeljaju i ostavljaju dva tijela, njegovo i od Sossija na rivi Valdibora 10. II. 1944. godine. Njegov bataljon se odmah naziva Pino Budicin.te u u junu 1944. na Učki sudjeluje u formiranju Istarske brigade Vladimir Gortan koja u Gorskom kotaru postaje dio 43. istarske divizije. Ukazom predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita od 26. rujna 1973. Pino je proglašen narodnim herojem, ali u pisanju njegove biografije na žalost je naveden niz netočnih informacija. A Pino ode u legendu Istrijana...

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 'Un umanista, vittima di manipolo', Panorama, Fiume-Rijeka 1989
  • Narodni heroji Jugoslavije. Mladost, Beograd 1975. godina
  • Intervju s D. Diminićem.'Istina o Pazinskim odlukama, Glas Istre,

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]