Franjo Drobni
Franjo Drobni je bio jugoslovenski komunista, učesnik oktobarske revolucije.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rođen u Osijeku 1889. godine. Do prvog svetskog rata je bio član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.
Ruska revolucija[uredi | uredi kod]
Nakon ruske revolucije, učesnik je na Kongresu socijaldemokrata internacionalista 1918. u Moskvi. Bio je istaknuti član Jugoslovenske komunističke grupe pri RKP(b) u Moskvi, i predstavnik Grupe u Federaciji inostranih grupa.
Povratak u Zagreb[uredi | uredi kod]
Drobni je iz Rusije sa Matuzovićem stigao u Peštu, gde su se povezali sa vodećim komunističim revolucionarima:
U Peštu sam stigao zajedno sa Ivanom Matuzovićem i tamo smo se povezali sa drugovima Kunom, Porom i Samuelijem. Mi smo tada verovali da će u Jugoslaviji buknuti revolucija i ja sam pošao sa zadatkom da se po vežem sa jugoslavenskim drugovima i tako sam stigao u Zagreb. Tu sam našao druga Brudnjaka, Bornemisu, Ciligu, Miljuša.[1]
– Franjo Drobni
Decembra 1918. godine, kao član CK Komunističke partije Srba, Hrvata i Slovenaca upućen je na partijski rad u Kraljevinu SHS. Učestvuje u ilegalnom pokretu vršeći poverljive kurirske i druge dužnosti.[2] 5. prosinca 1918. dolazi u Zagreb, gdje zatiče republikanske prosvjede, koji su krvavo ugušeni intervencijom vojske novoproglašene Kraljevine SHS (vidi prosinačke žrtve). Drobni i Ciliga su pokušali da ubace sovjetske parole u povorku, ali su socijaldemokrati bili protiv:
Naišao sam na vojsku na čelu koje se nalazila glazba, a u povorci su nosili transparent s parolom Živjela Republika. Odmah sam predložio Ciligi da odemo u Radnički dom, da tražimo crvenu zastavu i da se priključimo povorci. U domu smo našli Kotura Simu i od njega tražili da nam dade crvenu zastavu da je nosimo pred povorkom i da uzvikujemo parole 'Živjela radnička i seljačka republika'. Međutim, ni zastava ni parole nisu dobivene, jer su socijaldemokrati bili protiv revolucije.[3]
– Franjo Drobni
14. XII 1918. rukovodioci Filip Filipović i Ivan Matuzović su iz Budimpešte izvestili Moskvu o delovanju Franje Drobnog:
»Drug Drobnjak otputovao je u Zagreb, odavde će u Sarajevo, a posjetiti će i druga najznačajnija mjesta Jugoslavije. On je dobio zadatak od naše grupe da sakupi informaciju o radničkom i seljačkom pokretu, da ustanovi vezu među naima i drugovima u Jugoslaviji.«[1]
Drobni je potom otišao za Osijeku, gdje je također je stvorena ilegalna organizacija. Iz policijskih se materijala vidi da je sastajalište te organizacije bilo kod nekog Kiša, da je ona imala skladište za ilegalnu literaturu i dobro razvijenu ilegalnu tehniku, pa i originalan službeni pečat za krivotvorenje putnih isprava.[1]
Starost[uredi | uredi kod]
Nakon drugog svetskog rata je živio kao penzioner u Okučanima.
1967. godine je odlukom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR odlikovan ordenom Lenjina, zajedno sa još trojicom živih učesnika Oktobarske revolucije iz Jugoslavije.[2]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Nikola Grulović, „Jugosloveni u ratu i oktobarskoj revoluciji“, Beograd 1965.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Ivan Očak, Povratnici iz Sovjetske Rusije u borbi za stvaranje ilegalnih komunističkih organizacija uoči Prvog kongresa SRPJ(k)[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 Nikola Grulović, „Jugosloveni u ratu i oktobarskoj revoluciji“, Beograd 1965. godina
- ↑ Ivan Očak: Dr. Ante Ciliga – otpadnik komunizma i staljinske čistke