Franc Ksaver Meško
Franc Ksaver Meško | |
---|---|
fotografija iz mladih svećeničkih dana | |
Puno ime | Franc Ksaver Meško |
Rođenje | 28. listopada 1874. Gornji Ključarovci, Slovenija |
Smrt | 11. siječnja 1964. Slovenj Gradec, Slovenija |
Zanimanje | katolički svećenik, pjesnik, pisac, |
Nacionalnost | Slovenac |
Period pisanja | 1904. - 1964. |
Književne vrste | roman, poezija, drama, proza, novela, pripovijest |
Teme | lirika, dramatika, kršćanski pogled na svijet |
Književni period | realizam |
Franc Ksaver Meško, slovenski rimokatolički svećenik, pjesnik i pisac, rođen 28. listopada 1874. godine, Gornji Ključarovci kod Ormoža, za vrijeme austro-ugarske, a umro je 11. siječnja 1964. godine u Slovenj Gradec, Slovenija, SFR Jugoslavija.
Ksaver Meško je studirao bogosloviju te bio kapelan i župnik u različitim mjestima u Koruškoj. Veći dio svog života je proživio kao župnik u Selama kod Slovenj Gradeca.
Meško je pisao pjesme, priče, romane, novele, crtice, drame i omladinske pripovijesti. Pored lirike i dramatike pisao je i prozu. Svoje mjesto u slovenskoj književnosti je pridobio prije svega i najviše radi proze.[1]
U njegovu radu prevladava katolički pogled na svijet sa jakim narodnostnim naglascima. Slogovno je na njega utjecao Ivan Cankar.
Pripovjedna:
- Kam plovemo, - Tiskovna zadruga, Ljubljana, 1927.,
- Na Poljani, - Slovenska Matica, Ljubljana, 1907.,
- Ob tihih večerih, - I. Kleinmayr & F. Bamberg, Ljubljana, 1904.,
- Mir božji, - I. Kleinmayr & F. Bamberg, Ljubljana, 1906.
Drama:
- Mati, - Katoliška bukvarna, Ljubljana, 1914.
Omladinska:
- Mladim srcem, šest svezaka, Družba sv. Mohorja / Mohorjeva družba, Celje / Prevalje / Celovec, 1911, 1914, 1922, 1940, 1951, 1964.
- Legende o sv. Frančišku, Mohorjeva družba, Celje 1975. Objavljeno prvi puta u Dom in svet 1917 in 1919; zatim Družba sv. Mohorja, Gorica 1927; naredne godine Maribor 1928.
- Slike in povesti (1898.)
- Ob tihih večerih (1904.)
- Mir božji (1906.)
- Na Poljani (1907.)
- Na smrt obsojeni? (Drama u tri čina) (1908.)
- Črna smrt (1911.)
- Mladim srcem I (1911.)
- Mladim srcem II (1914.)
- Povesti in slike (1914.)
- Mati (Drama u tri čina) (1914.)
- Dve sliki (1916.)
- Njiva (1916.)
- Slike (1918.)
- Mladim srcem III (1922.)
- Volk spokornik in druge povesti za mladino (1922.)
- Naše življenje (1922.)
- Listki (1924.)
- Našim malim (1925.)
- Mladini (1927.)
- Legende o svetem Frančišku (1927.)
- Kam ploveme (1927.)
- Črtice (1931.)
- Henrik, gobavi vitez (Igra u četiri čina) (1934.)
- Pasijon (Pasijon u sedam otajstva i u tri čina) (1936.)
- Pri Hrastovih. (Drama u tri čina) (1939.)
- Mladim srcem IV (1940.)
- Dela 1 (1940.)
- Pridige (1944.)
- Iz srca in sveta (1945.)
- Novele (1946.)
- Romance in povesti (1948.)
- V koroških gorah. Novele (1950.)
- Požgana Radovna in druge zgodbe (1950.)
- Mladim srcem V (1951.)
- Izbrano delo I-VI (1954-1960.)
- V kresni noči (1957.)
- Poljančev Cencek in druge zgodbe za mladino (1957.)
- Duhovnik sa svojim Bogom (1960.)
- Mladim srcem VI (1964.)
Crkvena vlast ga je odlikovala sa više odličja: Godine 1924. je postao duhovni savjetnik, godine 1934. ga je papa Pio XI imenovao za monsignora, od godine 1933. je vodio kao dekan dekanat Stari trg vse do godine 1962., godine 1948. je postao počastni kanonik mariborske biskupije.[2]
Državna vlast je također odlikovala pisca Meška. Godine 1924. je slovenjgradsko gradsko vijeće proglasilo Ksavera Meška za počasnog mještana grada Slovenj Gradec, gradska čitaonica pak za počasnoga člana. U Slovenj Gradcu su godine 1930. preimenovali Cerkvenu ulicu u Meškovu ulicu. Gradska knjižnica je godine 1974. dodala još njegovo ime: Knjižnica Ksaverja Meška Slovenj Gradec. Godine 1984. je kipar Rade Nikolić izradio Meškov doprsni kip; portret su prilikom 120-godišnjice njegova rođenja i 30-godišnjice smrti postavili isred Špitalske crkve Svetoga Duha u Slovenj Gradcu.[3]
- Meškova beseda in beseda o Mešku – životopis (na slovenskom)