Farnabaz III

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Farnabaz III., grč. Φαρνάβαζος; „Pharnabazus“ (oko 370. - 320. pne.), bio je perzijski satrap koji se borio protiv Aleksandra Makedonskog.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Mladost[uredi - уреди | uredi izvor]

Farnabaz III. bio je sin Artabaza II., satrapa pokrajine Frigije. Ipak, bio je prognan nakon neuspješne pobune protiv Artakserksa III. 358. pne. Njegova obitelj premještena je u Makedoniju kojom je vladao Filip II.[1] Farnabaz je bio obiteljski vezan uz Memnona sa Rodosa, čija je sestra bila Artabazova žena, dok se Memnonov brat oženio Artabazovom kćeri odnosno Farnabazovom sestrom Barsinom. Farnabaz III. i Memnon su kasnije dobili dopuštenje da se vrate u Perzijsko Carstvo, gdje je Memnon dobio zapovjedništvo nad perzijskom mornaricom, a Farnabaz je služio kao njegov pomoćnik.

Rat protiv Aleksandra[uredi - уреди | uredi izvor]

Kada je Aleksandar Makedonski pokrenuo napad na Perzijsko Carstvo, Memnon je uspješno branio strateški važan grad Halikarnas što je omogućilo da Perzijanci dobiju na vremenu odnosno da pregrupiraju svoje snage. Memnon i Farnabaz III. tada su pokušali onemogućiti Aleksandrove opskrbne linije osvajajući otoke u Egejskom moru pokraj Dardanela, te poticanjem unutrašnjih pobuna u Grčkoj[1][2]. Spartanski kralj Agis III. i atenski državnik Demosten organizirali su snage koje su trebale osloboditi Grčku od makedonskog utjecaja. Memnon i Farnabaz zauzeli su otoke Kos i Hios[2], no prilikom opsade Mitilene, glavnog grada otoka Lezbos, Memnon je umro od groznice. Nakon toga zapovjedništvo nad vojskom preuzima Farnabaz III., kojem pomaže Autofradat. Njihove snage zauzele su Mitilenu i otok Tenedos pri čemu su ostvarili kontrolu nad Dardanelima[2]. Farnabaz je kasnije uspostavio utvrđeni logor pokraj Halikarnasa čime je prijetio Aleksandrovoj opskrbi budući da je učinio luku nedostupnom za neprijatelja. Također, zauzeo je Samotraku, Sifnos i Andros, te je zaplijenio sve grčke opskrbne brodove. Ipak, nakon što je perzijski vladar Darije III. poražen u bitci kod Isa, Farnabaz III. je postao posve izoliran na svojim pozicijama[1]. Spartanski kralj Agis III. odustao je od pobune, a Farnabazova vojska počela je dezertirati[3] nakon čega je njegova oslabljena mornarica poražena je kraj Hiosa dok je sam Farnabaz III. bio zarobljen. Nakon što su ga odveli kod Aleksandra, uspio je pobjeći te se sklonio na Kos[1].

Starost[uredi - уреди | uredi izvor]

Što se dogodilo nakon Farnabazova bijega danas nije poznato, budući kako postoji praznina u povijesnim dokumentima[2]. Ipak, pretpostavlja se kako se Farnabaz predao Aleksandru budući kako se njegova sestra Artonis udala za Aleksandrovog generala Eumena[1]. Povijesni izvori govore kako je Farnabaz III. vodio Eumenovu konjicu u bitci u kojoj su 321. pne. poraženi Krater i Neoptolem[4].

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Farnabaz III. (Livius.org)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog carstva“ (From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns (2002.)
  3. Peter Green: „Aleksandar Makedonski“ (Alexander of Macedon), 1974., str. 254.
  4. Arijan: VII. 4; Plutarh: „Usporedni životopisi“ (Parallel Lives); „Eumen“, 7. Diodor sa Sicilije: „Knjižnica“ (Bibliotheca), XVIII, 30.-32.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]