Eutihije Proklo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Eutihije Proklo (starogrčki: Εὐτύχιος Πρόκλος, Eutychios Proklos) bio je starogrčki gramatičar koji je živeo u 2. veku nove ere. Rođen je u gradu Siki u Africi. Bio je učitelj rimskog cara Marka Aurelija,[1] koji ga je kasnije postavio na položaj konzula. Trebelije Polion verovatno misli na ovog Prokla kad govori i najučenijem gramatičaru svog doba.[2]

Nijedno sačuvano delo ne može se sa sigurnošću pripisati Eutihiju Proklu, a i o njemu kao osobi gotovo ništa nije poznato. Međutim, veruje se da je on autor jedne Hrestomatije, koja je sačuvana pod imenom nekog "Prokla"[3] i koja je danas najvažniji izvor za poznavanje grčkih kikličnih epopeja.[4] Fotije u svojoj Biblioteci kaže da se Hrestomatija sastojala od četiri knjige i da je obrađivala široki spektar tema u vezi sa grčkom književnošću, te za prve dve knjige daje ovaj sadržaj:[5]

U znamenitom rukopisu Ilijade poznatom kao Venetus A sačuvan je jedan Homerov životopis i sažeci kikličkih epova, osim što je deo o Kiparskoj pesmi oštećen. U nekoliko drugih rukopisa sačuvan je taj isti životopis ili sažetak Kiparske pesme, ili pak oba teksta, ali ne i drugi tekstovi o epskom ciklusu.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Julije Kapitolin, II, 3.
  2. Mason 1867, s.v. Proclus (3).
  3. Đurić 1991, str. 114.
  4. V. npr. D. B. Monro, "On the fragment of Proclus' abstract of the Epic Cycle contained in the Codex Venetus of the Iliad", Journal of Hellenic Studies 4, 2883, str. 305–334.
  5. Fotije, Biblioteka, 239 (str. 348).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]