Eurotunel

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mapa tunela
Geološki profil tunela

Evrotunel (engl. Channel Tunnel, fr. Le tunnel sous la Manche) je železnički tunel ispod Lamanša 50,5 kilometara dug koji povezuje Folkestone u Ujedinjenom Kraljevstvu i Coquelles u Francuskoj. Na najnižoj tački tunel je na dubini od 75 metara. Tunelom saobraća visokobrzinski Eurostar voz za putnički prevoz i Evrotanel Šatel za transport.

Ideja za podkanalsku vezu pojavila se još 1802,[1] ali je britanska politička elita i javni pritisak uvek odgađao izgradnju tunela zbog nacionalne sigurnosti. Izgradnja Evrotunela, počela je 1988, a završena je 1994. Početna predviđanja budžeta su bila 4,650 milijardi funti što je pokrilo oko 80% cene izgradnje tunela. Od izgradnje, tunel je imao nekoliko problema. Požar je zaustavio izgradnju tunela. Ilegalni emigranti pokušali su da iskoriste tunel kako bi ušli u Veliku Britaniju,[2] što je izazvalo manje diplomatske probleme oko izbegličkog kampa u neposrednij blizini tunela sa francuske strane i njegovog zatvaranja 2002.[3]

Troškovi i rokovi izgradnje[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog kompleksnosti izgradnje samoga projekta channel-link i troškovi i rokovi su bili višestruko probijeni.

Eurostar[uredi - уреди | uredi izvor]

Kompanija koja upravlja sa suvremenim vlakovima koji prijevoze putnike velikom brzinom je združeno vlasništvo Francuske i Velike Britanije. Vlakovi su vrlo udobni i brzi. Neki od njih su jako dugi. Posebnost je i dvostruki sustav napajanja:

  • Francuska: zračni vod
  • Velika Britanija: treća (elektrizirana) šina (ovdje je brzina ograničena iz tehničkih razloga)

Sigurnost u tunelu[uredi - уреди | uredi izvor]

Putnički vlakovi imaju posebne sigurnosne sustave za slučaj havarije u Tunelu. Najvažnija je, da su koncipirani tako, da se mogu podijeliti na dva dijela i potpuno hermetički oba dijela zatvoriti, u slučaju nužde. Svi sustavi su dupli i redundantni u oba simetrična dijela vlaka. Pruge imaju dijelove za mijenjanje kolosijeka u pravilnim razmacima, radi veće sigurnosti.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "The Channel Tunnel". library.thinkquest.org. Pristupljeno 19 July 2009. 
  2. "Four men caught in Channel Tunnel". BBC News. 4. 1. 2008. Pristupljeno 19 July 2009. 
  3. "Sangatte refugee camp". The Guardian (UK). Pristupljeno 19 July 2009. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Anderson, Graham; Roskrow, Ben (1994). The Channel Tunnel Story. London: E & F N Spon. ISBN 0-419-19620-X. 
  • European Commission. Directorate-General for Regional Policy and Cohesion. (1996). The regional impact of the Channel Tunnel throughout the Community. Luxembourg: European Commission. ISBN 92-826-8804-6. 
  • Flyvbjerg, B. Buzelius, N. Rothengatter, W. (2003). Megaprojects and Risk: An Anatomy of Ambition. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-00946-4. 
  • Institution of Civil Engineers (1989). The Channel Tunnel. London: Thomas Telford. ISBN 0-7277-1546-1. 
  • Kirkland, Colin J., ed. (1995). Engineering the Channel Tunnel. London: Chapman and Hall. ISBN 0-419-17920-8. 
  • Whiteside, Thomas (1962). The Tunnel under the Channel. Rupert Hart-Davis. ISBN 0-684-83243-7. 
  • Wilson, Jeremy; Spick, Jerome (1994). Eurotunnel – The Illustrated Journey. HarperCollins. ISBN 0-00-255539-5. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]